
Šefica imovinsko-pravne službe ima i za to odgovor. Citiram jedno rješenje: ” Vaša nekretnina je izuzeta na temelju zakona, a da je izuzeta općinskom odlukom, bila bi vraćena.”
Našem sugrađaninu gosp. Stjepanu Franjičeviću, poznatijem po nadimku Đugum, partizani su mu ubili oca Nikolu na kukavički način, s leđa, dok je cijepao drva, zbog toga što je bio pripadnik Hrvatske vojske. A potom su mu izuzeli i dio kuće. Općina taj prostor i danas iznajmljuje,a najamninu dijeli sa vlasnikom Stjepanom, koji svoga oca zna samo po slikama.
Djelatnici imovinsko-pravne službe kažu: “Nije izašao zakon o povratu imovine”… ali kako za koga. U drugim općinama postoji dobra volja, te je vlasnicima njihova imovina vraćena, tako što im je općina prodala njihovu imovinu za 1 marku, te pri tom nisu prekršili zakon, koji naša imovinsko-pravna služba jako poštuje.
A sad da povučemo paralelu. Kakva je razlika između zločinca koji su tu imovinu oteli i ovih koji je se ne odriču, iako je krvlju natopljena. Bojim se da će uskoro općinari ostati sami, ili će možda naša mjesta popuniti izbjeglicama iz Sirije, Irana i Afganistana.
Danas unuk ubijenog Nikole s obitelji živi i radi u Njemačkoj, a sin Stjepan preživljava u Livnu uz pomoć kćeri i skromne mirovine od 430 KM i 100 KM što dobije od općine od dijela najma njegove imovine.
Trebala bi općina podići spomenik pred župnom crkvom, gdje počiva Nikola i ostali hrvatski mučenici, a imala bi i zašto, jer je se za ovih 70 godina naprimala Nikolinih kirija. Ali kako poštovati zakon ubojica i podizati spomenik hrvatskim mučenicima?
Prije nekoliko dana, unuka hrvatskog mučenika je imala sastanak s gosp. Čelanom, ali odgovor je opet bio isti: “Nije izašao zakon”, pa je gospođa Ivanuš spomenula i druge općine, koje uspješno rješavaju ovaj problem.
Ali načelnik, po struci dipl. pravnik, je odgovorio da je to protuzakonito, ne obazirući se da to dali je zakonito ubijen Nikola i dali je zakonito izuzeta njegova imovina!? Koji cinizam! I koji smo mi jadnici pa takvima dajemo mandat načelnika, i to po četvrti put.
Igor Ivanuš