LIVNO/ČAPLJINA – Predstave koje plaše djecu i odrasle

sudac
Zapaljena maskota u obliku haškog suca Carmela Agiusa, Livno

Društvena, a posebno politička scena u Bosni i Hercegovini zatrovana je teškim riječima, uvredama, nacionalističkim iživljavanjima, oblicima primitivnog nacional-patriotizma, najgorim svađama. Na djelu je politika konflikta koju slijede stanovnici ove zemlje, prije svih odani poklonici ideja svojih nacionalnih vođa, smišljajući morbidne igrokaze.

Posljednji primjeri su karnevali, u Čapljini i u Livnu, koji su se umjesto praznika radosti pretvorili u neukusne političke predstave.

U Livnu, na dječjem karnevalu, pročitan je tekst o haškoj presudi šestorki tzv. Herceg-Bosne, u kojem se ismijavaju suci, a zatim je spaljena maskota koja je predstavljala suca Carmela Agiusa koji je izrekao konačnu presudu u predmetu “Jadranko Prlić i drugi”.

Spaljivanje maskote popraćeno je gromoglasnim aplauzom roditelja, učitelja i djece.

“Radi se o čistoj zlouporabi djece. To je bilo u pol dana, kao neki dječji matine…  Zaključio sam da šestogodišnjaci, naprimjer, imaju bogato iskustvo i znanje o radu Haškog pravosuđa. Ja, kad sam bio u njihovom dobu, imao sam uzore ili anti-uzore u sportistima ili u glumcima, nešto se nisam bavio sudovima, naprimjer, u Libanu”, kaže novinar i kolumnista magazina Buka i Aljazeera Balkans, Dragan Bursać.

“Ne vjerujem da djecu interesira  sudac čije ime ni mi stariji nismo znali dok nije spaljen u Livnu, a prije toga u Čapljini. Ako je za djecu zanimljivo paljenje nekih starih ljudi koji su van sfere njihovog uobičajenog interesiranja, mogu pomisliti da su ona danas obrazovanija i informiranija. Ako nije tako onda, su na najgori način zlouporabljena”, naglašava Bursać.

1
Maskota u obliku Carmela Agiusa, Livno

Nekoliko dana prije Livna, na karnevalu u Čapljini takođe je spaljena maskota suca Carmela Agiusa. Ali, glavna atrakcija, što je izazvalo brojne reakcije, bio je kovčeg ili tabut, te nišan na kojem je stajalo ime “Željko K.” Odigran je igrokaz sahrane – dženaze za Željka K.

I pored toga što nije ispisano prezime, ali je postavljena karikatura lika, jasno je da se radi o Željku Komšiću, predsjedniku Demokratske fronte, koji je najavio kandidaturu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Ta predstava koja ledi krv u žilama, izazvala je brojne reakcije i osude, a sam Komšić je poručio da je to bilo “morbidno i bolesno”.

kom
Komšić: U pitanju je fašistička ideologija

“Problem je trovanje mlađih ljudi fašizmom, nacionalizmom i vjerskim fanatizmom. To je suština zla, da djecu od malih nogu trujete takvim stvarima. To je ta fašistička ideologija. Ne treba to zvati nikakvim drugim imenom no fašizmom. Nažalost, živimo u takvoj zemlji da to izgleda postaje normalno. Moja generacija je već otrovana, ali je žalosno što nam djecu u to guraju”, poručio je Komšić.

U medijima se otvorila rasprava o tome da li se satira i demokracija, pokazani prije svega u Čapljini, shvaćaju na pravi način i da li je to sloboda govora?

Novinar Dragan Bursać kaže da po logici iz Čapljine, može se desiti da u Bosni i Hercegovini svako pali lutku onoga drugog.

“Krećem od premise da je to OK i demokratično, ali se pitam zašto nisu spalili lutku, recimo, Alojzija Stepinca. To bi isto tako bilo jako zanimljivo. Ne znam koliko je zanimljivo ako spaljujete sudiju koji je osudio Slobodana Praljka i uznike – kako kažu, i ako ‘sahranjujete’ Željka Komšića. To jeste demokracija, ali u jednoj ruci, a mi obično imamo dvije ruke. Trebalo bi razmišljati da pravo na šalu i demokraciju ispoljimo na više načina a ovaj način koji smo vidjeli je desničarski ili klerikalno – fašistički. Nisam sretan kad se sloboda i demokracija ispoljavaju na taj način”, ocjenjuje Bursać.

Sveučilišni  profesor Enes Osmančević događaje u Livnu i u Čapljini vidi kao način obračuna sa političkim neistomišljenicima.

“Politički život u BiH je, umjesto demokracije, partiokracija. Radi se o sveprisutnoj i potpunoj vladavini političkih stranki  i njihovih lidera. Svjedoci smo da se sve zloupotrabljava u cilju politike, političke promocije ili agitiranja. Karakteristično je za maškare da se tijekom njihovog održavanja ispoljavaju i društveni stavovi”, kaže Osmančević.

Ali ovo što se sada dešava, navodi profesor Osmančević, je obračun s političkim neistomišljenicima i to u formi projekcije nekog stava, mišljenja ili strahova pojedinca – političkog vođe na mase.

“Tako se ta definirana poruka u političkom ili parapolitičkom stožeru  prenosi na puk, pa su i maškare koje se održavaju stotinama godina kao svečanost prije korizme, postale prostor s kojeg se šalju političke poruke i što najviše zabrinjava, događa se obračun s političkim neistomišljenicima. To je jedna novost i jedan specifikum onoga što nazivamo poklade, maškare, fašnici”, navodi Osmančević.

mačkare
Zašto nisu spalili lutku Alojzija Stepinca: Dragan Bursać (na fotografiji: karneval u Livnu, 2018.)
Već mjesecima, a može se reći i godinama, bh. političari se međusobno utrkuju tko će odapeti što otrovniju strijelu.

Posljednji nazivi kojim se časte su: “poturica, patološki lažov, halal ministri Srbi u Vijeću ministara, halal Hrvati koji se protive izbornom zakonu HDZ-a BiH” i tako dalje.

Dugogodišnji politički karneval

Analitičarka Tanja Topić odavno upozorava da javni i politički prostor u BiH zatrovan prljavim govorom i jednim neprihvatljivim stilom političke komunikacije i političkog ponašanja.

“Nisu u tome samo nosioci određenih funkcija i političari, njih prate i mediji i građani. Problem je što se kod nas ta prljavost u govoru, u političkoj komunikacuiji i ponašanju, pripisuje izbornoj kampanji i onda se to na neki način relativizira i smatra normalnim. To je jedna pogubna posljedica”, kaže Topić.

Gordana Sandić-Hadžihasanović
https://www.slobodnaevropa.org