PREŠLI SU SVAKU GRANICU: Šute o Erdoganu, izgone vlastite profesore i žele određivati kome će Zagreb dodjeljivati doktorate

U Sarajevu je neki dan, uručen počasni doktorat jednom od najvećih diktatora na svijetu. Erdoganu. Da je Rejep aktivan u BIH, BH Tužiteljstvo odavno bi ga optužilo. Kao i tužiteljstvo svake uljuđene EU države.Ako ne za zločine nad Kurdima onda za negiranje genocida. Onog nad Armencima.

Pitanje glasi: Koliko je intelektulaca i sarajevskih profesorica Čilić ustalo protiv dodjele tog doktorata Erdoganu?

Nitko. Nema Čilićki u Sarajevu. Sve što misli, što je europsko, odavno je protjerano iz tog grada.Još Sanja, Ugo, pokoji Kazaz i to bi bilo to.

Erdogan je ostao neprimjećen.

U Sarajevu je neki dan, partija Građanski Savez, kojoj je, preko Bajrovićeve supruge Cvetković, blizak i sam američki NED pozvala na progon uglednog profesora Uge Vlaisavljevića.

Ponovimo – NED je američka fondacija za promicanje demokratizacije. Cvetkovićka vodi NED. Cvetkovićka gotivi Suljagića. Suljagić zaziva progon Uge Vlaisavljevića, profesora sa Sveučilišta.

Konkluzija: Američka fondacija za razvoj demokratizacije gotivi partijski progon profesora sa Sveučilišta u Sarajevu.

Ugo Vlaisavljević postao je novi bosanski Jozef K. Dio je Procesa. Čović je to odavno. Proces za procesom. Optužba za optužbom.Te pomaknuta rijeka, te mučenje zarobljenika, te podvođene države Rusima.

Psihoza američkog McCarthyisma (neopravdano optuživanje nekog pojedinca, organizacije ili društvene grupe za subverziju i/li ekstremizam.)je psihoza rediviva. Oživjela je. Eno je u Sarajevu.

Pitanje glasi: Je li itko u Sarajevu kazao da je nedopustiv pritisak politike na Sveučilište?

Koliko je studenata Filozofskog je blokiralo ulice zbog upliva politike u Sveučlište? Jer zaboga Sarajevo je “slobodarski” grad. To je bolan Juropien Džeruzalem, osjetljiv na diranje u europska dostignuća.Ahaaam.

No stotine ih se skupilo kada im je Emir podvalio priču o metku, i svom izgonu. O njemu The Žrtvi. Metku kojeg je sam sebi poslao i obmanuo bošnjačku javnost prikazavši Islamsku zajednicu kao skup radikala. Bi li Čović kazneno odgovarao da državi podmeće dokaze? Naravno da bi. Zašto onda Emir nije odgovarao? Zato što je Emir pripadnik više nacije.

Niti jedan student nije ustao u zaštitu Sveučilišta. To je taj nivo svjesnosti. Šutjeli su i kada su vehabije nalupale LGTB povorke. Kad su nalupani Peđa i Gratz.

Zašto su šutjeli? Zato što ih bolan nema. Nema slobodnomislećih ljudi u tom gradu više.

Ne postoji više liberalno ni sekularno Sarajevo. Postoji prostor oko Miljacke koji uništava ostatak zemlje svojim psihozama i svojim crtanjima holograma od istine.

Da ironija bude veća, to isto Sarajevo koje šutilo i u slučaju Erdogan i Vlaisavljević, osjetilo se pozvanim docirati Zagrebu kome smije davati počasne doktorate.

Pri tome se ne prestaje s perpetuacijom sarajevske propagande i izvoza sarajevske istine, koja vrijedi točno od Kazana do Dobrovoljačke. Na sjever do Ozrena i na jug do Trusine.

Ta istina ponavlja “to je čovjek koji je pomakao rijeku, to je čovjek čiji sigurnjaci otimaju ljude, to je čovjek koji je mučio zatvorenike, on izaziva bolesti na daljinski, on prijeti Dijanama Zelenikama otmicama i gura ljude s mostova“.

Sve to upakovano preko , na žalost, i naivnih stranih medija u BIH odlazi u ZG kao odaslana činjenica.

Mahala proizvodi trač, trač potom postaje istina, istina potom postaje žezlo kojim se udara. Žezlom se obara politička cijena suparniku. Oslabljen suparnik je poželjan suparnik.

I što čini Čović dok ga propaganda mahale stiže i u Zagrebu?

Ništa. Pušta ih da lupaju.

U šutnji dočekujemo kraj mandata “hrvatskog odgovora”.

Bjesnilo Sarajeva urušava BIH do njenih najnižih društvenih ambisa. To je neosporno.

No i netaknuti kadrovi Platforme pune osmu godinu mandata. I to je neosporno.

Čović trpi udarce. Pod udarcima ne vodiš kreativnu politiku. Hrvatskog odgovora nema. Odgađa se.

Doktorat mu se daje kao čin potpore da izdrži. I za taj čin ponovno trpi udarce. Ide u Rusiju, trpi udarce. Što god da uradi trpi udarce.

Je li njegov cilj pustiti Sarajevo da potpuno završi s BIH, kako bi pokazao svijetu da je ovakva BIH nemoguća, il mu je cilj osigurati još 4 godine mandata kadrovima Platforme?

Čamberu, Zubaku, i svima ostalima?

Nemamo pojma.

No ono što gledamo danas, gledamo i zadnje 4 godine je ista priča.

Hrvatska šutnja zamjenila je toliko željeni Hrvatski odgovor. Sarajevo Čovića napucava. On trpi.

Prvi saf menadžera oko Čovića sprema se na ljetovanje. Njima je dobro. Oni dođu zauzmu pozicije i guštaju. Narod trpi. Dere se šefa. Baš nas briga. Nek se nas ne dira.

OSA , u državi u kojoj je Čović član kolektivnog šefa države, mu podmeće. OSA koja bi morala služiti institucijama BIH. Dakle i njemu. On ignorira i to.

Prilikom pokušaja da u OSA-u uđu hrvatski kadrovi, namjesti se afera otmica, zovnu se “nezavisni” Faktori, Žurnali i Buke. Milijunski potpomognuti. Kadrovi se medijski ubiju, natječaj pada. Hrvatskog odgovora nema.

NGO organizacije za koje ne znamo tko ih plaća podmeću mu iz dana u dan. Dodik ih želi provjeriti. Čović ne ide s njima u rat. Zašto?

Svega par hrvatskih preostalih medija koji se suludo bore protiv brojnih plaćenih i državnih medija nazivaju se režimskima.

A Ex Platformašima je dobro. Čak se i kofrče. Kao da ništa baš izdali nisu.

Hrvatski odgovor sve više se čini kao dobra p.r. parola koja se pustila za izbore. A potom gurnula u ladicu.

Nabrojite nam jednog hrvatskog parlamentarca koji je ostao upamćen kao Hrvatski odgovor. Ok Karamatić. I tko još? Jednog ministra koji se kao lav bori ne razmišljajući hoće li dobiti novi mandat u Sarajevu. Ok. Zora Dujmović. Znate još jednog?

Da ne bi presude u slučaju Ljubić u čemu bi se ogledao taj hrvatski odgovor? U primanju udaraca?

Nešto kao hrvatski katolički odgovor. Tko te ošamari po lijevom, okreni mu desni obraz.

Zašto ne idu u Framu? Što će u politici? Zašto žele vlast ako kad uzmu vlast ne žele biti vlast nego žele ostati anononimni? Kao onaj lik iz TLN-a.

U konačnici na čemu ćemo uvjeriti ljude kako ima smisla izići na izbore? Na EU vrijednostima u zagrljaju s ustaškim dijelom Platforme, dreteljašima, silovateljima hercegovačkih Srba?Ljudima kojima je Blaž idol? Ljudima koji slave Pavelića? S onima koji nam se trenutno ulizuju a do jučer su nas progonili?

S onima zbog kojih smo osnovali HNS i suspregli vlastiti pluralizam? Nije li to kraj defnicije Hrvata kao političke nacije?

Ako prije 4 godine govoriš o legitimnosti a danas koaliraš s onima koji su ti prijetili zatvorom gazeći tu istu legitimnost i konstitutivnost vlastitog naroda kako da mi to prihvatimo?

Kao povijesnu nužnost ili kao gaženje po kolektivnom sjećanju naroda i samom smisli političke nacije?

Da, mislimo upravo na Stanka Primorca, koji se brani time da se borio za nas. I drugi su se borili za nas, al nisu izručivali naša politička prava. Nit su pucali u nas iz Sarajeva.

Mislimo i na Petra Milića, i na sve ostale ćaniste koji se danas češljaju u HNS-u. Oni nisu HNS. Oni su Platforma. Njihovo kajanje je legitimno. No nedovoljno da budu ozbiljni sugovornici.

Tko je uostalom uopće pitao Hrvate žele li ići na izbore po neustavnom zakonu? Nije li zadatak HNS-a to bio provjeriti? Želi li odveć obespravljeni, poniženi i raseljeni hrvatski narod izići na izbore prema neustavnom zakonu?

I što će se to tako katastrofalno dogoditi ako Hrvat kaže da ne želi sudjelovati u bošnjačkoj šaradi od izbora?

Sarajevo će postaviti vladu u Širokom Livnu, Orašju, Mostaru? Pa hajde boga ti nek ih postavi. Da vidimo te Kukiće i braću Jukiće koji će biti spremni sjesti u te vlade i postati sarajevski gubernatori nad nama.

Pustite režim na narod. Prestanite biti amortizeri tog režima.

Hrvatski narod se ne boji odgovoriti. Hrvatski narod je jedini mogući hrvatski odgovor. Ako hrvatska elita drće već koji mandat za redom mi ne drćemo.

Slobodno nek nam pošalju emisare. Mi udarce nećemo trpiti.

Ovako, stranke HNS-a služe tek kao sredstvo za našu eutanaziju. Za uljepšavanje njihove majorizacije. Nove 4 godine upiškenih ministara i upiškenih parlamentaraca nam ne trebaju.

Na strani hrvatskog ustavnog prava je i Ustavni sud BIH. Najvažnija pravosudna institucija u zemlji.

Politička ekonomija naš je osnovni problem. Bojna uhljeba koji šute. Potreba da se iz mandata u mandat posjedne uvijek ista grupa ljudi.

Tko su ti ljudi? Imaju li imena? I koliko koštaju da ih isplatimo, da se više ne primiču funkcijama. Skupit ćemo,platit ćemo, umirovit ćemo ih, al dajte se udaljite od pozicija koje pripadaju hrabrijima.

Čemu davanje šanse Sarajevu da izigra odluku vlastite države? Ako su zakon i pravda trenutno na našoj strani, čemu ulazak u ring s divljacima koji ne želi poštovati Ustav naše zemlje, a nazivaju se demokratama?

Neka proglase vlade bez nas. I nek izvole preuzeti odgovornost za kaos koji će nastati nakon što pogaze odluku države.

Ne izići na izbore, ostati u kućama, ugasiti stranke, posve je nenasilan, demokratski vid borbe za ostvarenje prava koje ti Ustav jamči. Gandijevski i legitiman put.

Izići na izbore, prema pravilima koje će nametnuti veći nacionalizam, koji prijeti novim preglasavanjima, sada već bez stida i otvoreno, u situaciji u kojoj Ustavni sud tvrdi da si ti u pravu a ne on, nije li to posve iracionalan potez?

A možda smo mi u krivu. Možda je hrvatski odgovor zapravo sintagma na bosanskom. Koja prevedena na hrvatski znači “nepodnošljiva lakoća nestajanja”.

Ako će se pak izići na izbore prije tog je potrebno ponuditi radikalno drugačiji pristup. Pristup ponosa i neuzmicanja. Potrebno je jedinstvo i masovna mobilizacija naroda. Ponosne političke nacije zvane Hrvati u BIH. Koja broji preko milijun i pol ljudi, od toga milijun s pravom glasa.

Za takvu mobilizaciju potreban je savez s narodom. Za savez su potrebna hrabra, drčna i nova imena. I konkretni i hrabri potezi.

Potreban je i apel Crkve, koja je dužna prestati s podmetanjima pojedinaca i također stati uz narod. Pozvati protjerane hrvatske sinove i kćeri širom svijeta da se na dan izbora nađu na djedovini. I da im to bude sveta dužnost prema djedovini. Za koju je netko mogao i ginuti.

Samo s hrabrim i neoportunim, novim vodstvom hrvatskog naroda u BIH moguć je masovan izlazak na izbore. Sa starim i tihim imenima, sa hrvatskim šutljivcima to ići neće.

To se naročito neće moći postići tako što će se dojučerašnje političke dezertere, izručitelje hrvatskog nacionalnog prava, prava za koji se ginulo, gurati u prvi red borbe.

Za mandate novih Primoraca mi glasati nećemo.

Treba li za to izvanredan sabor HNS-a?

Da. Treba.

Mislimo da je potreban izvanredan sabor HNS-a. Dubinska introspekcija nas samih. Gdje smo i kud idemo.

Poskok Online Team.