Obradive površine u Federaciji BiH prostiru se na 721.000 hektara, dok je u Republici Srpskoj oko milijun hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega se 46 posto ne koristi za proizvodnju hrane, piše Večernji list BiH. U registar poljoprivrednih gospodarstava u Federaciji BiH, zaključno s krajem prošle godine, upisano je 119.000 hektara obradivog zemljišta. Dakle, ogromne površine obradivog, odnosno poljoprivrednog zemljišta još uvijek su zarasle u šikare, dok se usporedno s tim svake godine u BiH uvoze ogromne količine hrane, odnosno poljoprivrednih proizvoda koji itekako mogu uspijevati u ovoj zemlji.
Relaksacija i antistres
Da se njih pita, sva bi zemlja bila obrađena, a konzumirala bi se organski uzgojena hrana. Riječ je o bivšim, ali i sadašnjim političarima koji su spas od teških tema potražili u poljoprivredi, voćarstvu i stočarstvu. Neki od njih od politike su se potpuno distancirali, dok drugima obrađivanje vrta služi kao relaksacija nakon sjednica. Jedan od primjera je bivši načelnik općine Kupres. U vrijeme obnašanja ove političke dužnosti Perica Romić slovio je kao najmlađi načelnik neke od općina u Federaciji BiH. Sa svega 28 godina Perica Romić postao je načelnik Kupresa, međutim, vrlo je brzo shvatio kako politika nije njegov životni poziv. Mandat je odradio do kraja, a zatim zahvalio biračima na podršci, stranci na prilici te se okrenuo nekim drugim poslovima. Trenutačno je jedan od najvećih, ako ne i najveći ovčar na području Federacije BiH.
Na njegovoj je farmi više od 2000 grla ovaca i oko 50 goveda, a u planu je nabava koza. Preradom vlastitog mlijeka proizvode tvrde sireve. – Prošle smo godine otvorili mljekaru, već na prvom Balkan Cheese Festivalu pobijedili smo sa svojim sirom. Riječ je o čistoj ekoproizvodnji – kazao je nedavno Perica, dodavši kako je tajna okusa i kvalitete upravo u prehrani, odnosno travama koje su specifične za ovo područje. Iako su cijene proizvodnje porasle, ova obitelj nije podizala cijene svojih sireva. – Ne postoji dovoljno stanovnika u BiH da bi mogli ovaj sir koji mi proizvodimo platiti onoliko koliko bi realno trebao vrijediti.
Stoga se moramo uklopiti u tržišne cijene i tako ga i prodavati – kazao je Perica Romić, koji je mljekaru otvorenu prije godinu dana nazvao po svom pradjedu Perkanu. U obiteljskom poslu angažirana je cijela obitelj, od najmlađeg djeteta do najstarijeg člana, čime je ova složna kupreška obitelj pokazala kako se od poljoprivrede u BiH može živjeti. Za vrijeme dok je obnašao dužnost federalnog premijera, i Fadil Novalić rado se od svakodnevice izmicao u prirodu. Dok je bio premijer, uz planinarenje, Fadil Novalić nerijetko bi relaksaciju potražio upravo u obrađivanju zemlje.
Njegov vrt nalazi se na Treskavici, a održavao ga je upravo on. Nije poznato hoće li se možda u nadolazećem razdoblju ovom poslu posvetiti intenzivnije, kao što to čini nekadašnja državna parlamentarka Aleksandra Pandurević. Umjesto fotografija iz mračnih parlamentarnih dvorana, Aleksandra danas na društvenim mrežama objavljuje fotografije svoga vrta. Mišljenja je kako je uzgoj hrane naspram “besposličarenja na društvenim mrežama i kavanama” višestruko korisniji te naglašava kako čovjeka ništa tako psihički ne opušta kao rad na zemlji. Osim toga, podsjeća da “zdravlje ulazi na usta”. Uvjerena je kako većina zdravstvenih problema okidač ima u zatrovanoj hrani i stresu kojem smo izloženi.
– I zašto je onda problem zasaditi 40 kg krumpira i u godini izdvojiti 10 sati rada da ne jedete nešto što je sedam puta kemijski tretirano, a što kupujemo u trgovinama i na tržnicama? – kazala je Pandurević za Agroklub. U obrađivanju zemlje uživa i nekadašnji potpredsjednik Republike Srpske Ramiz Salkić. I on, kao i Pandurević, voli fotografije svog rada podijeliti na društvenim mrežama kako bi i druge potaknuo na slične pothvate u cilju opstanka na rodnoj grudi. Salkić sa svojom obitelji, među ostalim, proizvodi razne vrste voća u voćnjaku koji se prostire na površini od dva hektara.
Voćnjaci, vrtovi…
Osim voća, na njegovu imanju uzgajaju se razne vrste povrća u plasteničkim uvjetima, a vlasnik je i 40 košnica pčela. Briga o ovom imanju iziskuje vremena i truda, međutim, njegovoj obitelji i njemu vrijeme provedeno u radu na otvorenom predstavlja svojevrsnu antistresnu terapiju.
Isto vrijedi i za donedavnog izaslanika u federalnom Domu naroda i zastupnika u Skupštini Sarajevske županije Zvonka Marića, koji je već godinama zadovoljstvo pronašao u sadnji i obrađivanju voćnjaka. Izvor njegove antistresne terapije je u Počitelju, gdje na svom imanju proizvodi brojne vrste voća tipične za ove krajeve. Kako je kazao za Agroklub, za njega je politika jako stresan posao te je neizbježno da čovjeku treba neka relaksacija.
Navodi kako je za vrijeme bavljenjem političkom karijerom nerijetko u noćnim satima dolazio iz Sarajeva u Počitelj samo kako bi zalio voćnjak, a danas su mu brige drugačije. Naime, zbog iznimno kišovite godine i hladnog proljeća velika je količina uroda, ne samo kod njega nego i ostalih voćara u Hercegovini, uništena. Prvenstveno je riječ o višnji i trešnji, dok će se za ostale vrste, poput smokve, agruma i grožđa, tek vidjeti što će biti. Gore navedeni uglavnom su političku fotelju zamijenili poljoprivredom, dok je općinski načelnik Ustikoline Mujo Sofradžija s njive ušao u političke vode, prenose mediji.
Za njega se i pisalo da je netipičan predstavnik vlasti. Ovom 43-godišnjaku načelnička dužnost koju je preuzeo prvi je politički angažman u koji se, kako je ranije rekao, upustio iz inata, a zanimljivo je da dolazi iz realnog sektora, on je samostalni poljoprivrednik. – Imam vlastitih sedam hektara zemlje, a pod zakupom već osam godina tri hektara državne i općinske zemlje. Obrađujem otprilike 100 hektara, računajući i ono za susjede što orem i kosim, a tu su i pašnjaci… – kazao je Mujo prilikom preuzimanja načelničke dužnosti te naglasio kako će se poljoprivredom nastaviti baviti.
Svi oni svjesni su bogatstva koje nudi život u BiH, od povoljne klime, velikog broja obradivih poljoprivrednih površina pogodnih za uzgoj raznovrsnih poljoprivrednih proizvoda, žitarica do raznih vrsta voća, sve do činjenice da smo zemlja bogata vodom. Ipak, svi oni slažu se kako bi za značajniji razvoj poljoprivrede i jačanje poljoprivrednika trebalo stvari postaviti potpuno drugačije – od samih poticaja i njihove raspodjele do uvoza, koji niskim cijenama već godinama “ubija” domaću proizvodnju.