U ovotjednoj emisiji Nedjeljom u dva na HRT-u gost je bio Predrag Mišić-Peđa, Srbin koji je branio Vukovar. Prisjetio se ratnih dana, komentirao aktualne događaje i status branitelja u društvu.
Brat mu je na početku rata prešao na drugu stranu – kod srpskog agresora. Kaže da ga nije vidio i čuo 26 godina.
– Vjerojatno će tako ostati zauvijek, dodaje.
Kratko se čuo s njim 1996. i nikad više niti, kaže, nema potrebe. Nije htio da ga ekipa emisije Nedjeljom u dva potraži i spoji s njime.
– Rođen sam u Vinkovcima, a došao sam u Vukovar kao beba. U vrijeme mladosti Vukovar je bio u procvatu. Imao je 45.000 stanovnika, 29.000 zaposlenih, jako bogat grad, s puno firmi i jakim gospodarstvom. U ono vrijeme vjerojatno jedan od najbogatijih gradova, prisjetio se Mišić.
U Borovom selu je, kako kaže, 1989. godine vidio na stotine četnika i tada je shvatio da neće biti dobro. Bio je zaposlen u privatnoj firmi, supruga je radila u Borovu.
– Odgojeni smo u kršćanskom duhu, nikada nisam razmišljao o ljudima u koju je crkvu tko išao. S time nisam imao ni tada ni sada problema, rekao je.
Kao obitelj su se, kaže, podijelili na samom početku rata.
– Moja mati je s mojim polubratom bila do 18.11. s Hrvatima u podrumu, a ja sam bio na položaju na Mitnici. Razmišljao sam da je brat s druge strane, ali jednostavno na to nemam odgovor, rekao je.
– Dan pada Vukovara pamtim kao dan kad sam umro. Naime, nakon toga čovjek više ne može biti isti, objasnio je.
– Odveli su nas na Ovčaru. Sačuvala nas je Božja ruka jer smo čuli kako bageri kopaju rupe za mrtve. Nizozemac je nas 192 popisao na komadiću papira od cigareta i vjerojatno nas je to spasilo da nas nisu ubili na Ovčari. Tamo smo prenoćili i sutradan su nas prevezli u logor u Mitrovicu, izjavio je Mišić.
Bio je 271 dan u Mitrovici. O tim danima ne voli govoriti.
– Tamo su samo bili neljudi, ljudi nije bilo. Josip Boldić, 5-6 godina stariji od mene, dobio je dijete, saznao za dijete, i onda su ga za tri dana ubili batinama. Prebili su koga god su stigli. Kad su me 14.8.1992. vozili na razmjenu za Nemetin, skoro nije došlo do razmjene. Tada sam počeo razmišljati o samoubojstvu, što bih i učinio da nije došlo do razmjene. Na sreću, ipak je do razmjene došlo. Dugi period je trebalo da se vratim u normalu – trajalo je 5-6 mjeseci kad sam se isčupao, objasnio je.