Jedan od nezaobilaznih simbola livanjske graditeljske baštine je stari kameni most na Bistrici u Dumanu. Vjekoslav Klaić u djelu „Podatci o zemljopisu i povijesti Bosne i Hercegovine“ navodi da je na Bistrici bilo više starih mostova.
Možda most u Dumanu i nije bio graditeljski najvredniji, no činjenica je da se on jedini do danas sačuvao, a da su svi drugi propali bez traga.
Osim starog mosta u Dumanu, nekad zvanog i “Firdusov most“, na mjestu današnjeg mosta kod hotela „Dinara“ stajao je stari most s četiri okna, koji je porušen poslije prvog svjetskog rata, a novi je sagradio majstor Katić iz Sinja (S. Manđeralo: »Gospodari kamena«).
Najcjelovitije o starom mostu u Dumanu pisali su Džemal Čelić i Mehmed Mujezinović u djelu „Stari mostovi u Bosni i Hercegovini“ (Sarajevo. 1969. god.). Budući da poslije izlaska ove knjige nije bilo novih istraživanja ili spoznaja o ovom livanjskom simbolu, to prenosimo uz manja kraćenja, tekst iz navedenog djela o starom mostu u Dumanu.
Više starih mostova na Bistrici nestalo je bez traga. Onaj u Dumanu nekoliko stoljeća odolijeva zubu vremena i ljudskoj nebrizi.
“Na rijeci Bistrici, kojih stotinjak metara od izvora zvanog Duman, nalazi se lijepi stari kameni most. O ovom mostu nema nigdje spomena u izvorima; ne spominje ga ni Evlija Čelebija, koji inače dosta opširno opisuje Livno, a govori i o samom izvoru Bistrice, pa bi se moglo pretpostaviti da je nastao poslije njegovog prolaza, tj. koncem sedamnaestog ili početkom osamnaestog stoljeća. Po arhitektonskim karakteristikama se, svakako, može zaključiti da je nastao u tursko doba.
Prema narodnoj predaji sagradili su ga tabaci (kožari), čije su radionice bile u neposrednoj blizini ovog mosta. Osnovni je dojam da most presvođava rijeku u jednom luku. U stvari, Bistrica pored glavnog vodotoka ima ovdje i jedan paralelni rukavac na višoj koti, uz desnu obalu; most povezujući u pravcu dvije suprotne obale presvođava glavni vodotok svodom većeg raspona (8,21 mj, dok na višoj koti presvođava ruka vac malim svodićem raspona 2, 16 m. Ova dva elementa toliko su udaljena jedan od drugog (za 6,18 m) i toliko kompoziciono nepovezana da je opći dojam mosta s jednim otvorom bitan, dok ovaj manji otvor ima više karakter propusta. čeoni lukovi, kako na velikom svodu, tako i na malom, izgledaju polukružni. Točnim mjerenjima, a i pažljivijim promatranjem konstatirat ćemo da se i ovdje, slično kao i u Mostaru i u Klepcima, radi o krivulji koja se približava ovalu ili elipsi; rasponu od 8,21 m odgovara strijela luka od 3,80 m. Ukupna visina svoda od ljetnog vodostaja do najviše točke na intradosu iznosi oko 4,40 m, a u tu mjeru je uključena i visina stope svoda.
Čeoni zidovi, zidani – kako i inače najčešće sretamo – od nešto grublje obrađenog kamena iste vrste i neujednačene krupnoće s grubim spojnicama, približno su u istoj ravnini s čeonim lukovima, pa je usljed toga linija sekundarnih lukova obostrano plastično istaknuta. Ovaj naglašeni obrub lukova čini nam se specifičnim i bit će da se ovdje javlja pod utjecajem bliskog dalmatinskog područja. Širina mosta, definirana razmakom čeonih zidova i plastičnim istakom vijenca, nije posvuda izjednačena, i kreće se oko 3 metra. Osebujnost korita Bistrice na mjestu gdje je premošćena uslovila je dugačak most (21,56 mj, mada su propusni otvori, kako smo vidjeli, relativno mali.
Zapažena odstupanja od standardnih detalja turske mostogradnje, uz činjenicu da su Livno i njegova okolica bili tradicionalno jak centar kamenara – graditelja i klesara, – smatramo da dokazuje prisustvo isključivo domaćih majstora na gradnji mosta na Dumanu”.
Izvor: livideo.info