Stav na Stav: Tako je lagala SDA

Livanjsko predizborno šepurenje „hercegbosanske SDA“

Paun je prekrasna ptica, posebno kada šepurenjem razvije raskošni rep. Ali čim zapjeva, zapravo prodorno i ružno zakrišti, misleći da pjeva, gubi pola svoje ljepote i raskoši, pa od njega pobjegnu i oni kojima se sviđa. I u takvoj situaciji, paunu barem preostane prekrasno perje, nakon ružne pjesme kojom rastjera publiku, pa će je, čim pjesma prestane, ponovo namamiti da mu se divi …

Za razliku od paunovskog, i ovogodišnje predizborno šepurenje livanjske, ili preciznije „hadezeovsko – hercegbosanske SDA“, je, po ko zna koji put, preružno i kameleonsko, s aspekta „perja“, a još ružnije i od paunovskog s aspekta „pjesme“. Prerano su propjevali, vjerovatno plašeći se rasula i u vlastitim redovima, u „SDA-ovsko – hercegbosanskom ozračju“. Jer, partija im se ruši k’o kula od karata. U situaciji kad su i u Livnu i u BiH razjedinjeniji nego ikad, iznijeli su žutom SDA-ovskom pamflet glasilu – Stavu stav: da je „institucionalna diskriminacija ujedinila Bošnjake Livna“, vjerovatno se marketinški držeći za slogan SDA, koji kaže da „u jedinstvu je snaga“.

A, zapravo se dešava paradoks: što više trube o jedinstvu sve su razjedinjeniji i sve im veći broj članstva i kadrova bježi glavom bez obzira. Sve im je manje i pozicija preostalo da međusobno dijele, pa se na sastancima i slavama masovno, polubratski i potuku, kao nedavno kad su se merhametli šaketali u livanjskom Merhametu i „preporođavali“ u Prepordu, čije su prostorije uzurpirali sve od posljednjeg rata. Ubijeđeni su da čine dobro Bošnjacima Livna i BiH,  takvom uzurpacijom, prebrojavanjem krvnih zrnaca Bošnjaka, a posebno ostalih, lažnim putnim nalozima zarad naplaćivanja putnih troškova kojih nije ni bilo, i „voženjem“ svojih čelnika u tuđim automobilima, a da to vlasnici i ne znaju, nevraćanjem federalne Frontiere vlasniku, vazalskim odnosom prema sestrinskoj HDZ BiH, vjernim služenjem Dodiku, dajući svoje članstvo u njegove biračke odbore, kako bi skupa sa SNSD i HDZ BiH pobijedili probosansku i građansku opoziciju, ili tačnije cjelovitu, demokratsku i proevropsku Bosnu i Hercegovinu, odričući se i na općinskim vijećima i na Skupštini Kantona 10 prava na bosanski jezik i bh nastavne planove i programe u školama, tvrdeći da nema dovoljno bošnjačke djece u Livnu i susjednim mu općinama, što je glupost i beskrajna laž.

I sve to nisu rekli novinaru Stava, Hamzi Ridžalu, niti fotoreporteru Veliji Hasanbegoviću. Nisu im pokazali ni lice ni naličje, već crn obraz. Nisu kazali Stavovcima da je kompletnu rekonstrukciju i nadogradnju zgrade Preporoda financiralo Federalno ministarstvo kulture na čelu sa Srbinom i pravoslavcem iz Stranke za BiH, Gavrilom Grahovcem. Eto, livanjski SDA-ovci su se dodatno paunaški zakitili i perjem Gavrilovim i perjem Dodikovim i Čovićevim … samo da budu, makar i lažno,  „na(r)očitiji“. Zakitili su se i prejem „boračkim“, a većina njih se prvoborcima sa Cincara, koji su u rat ušli 3. travnja 1992. godine, pod oznakama BiH, pridružila kad su ih počeli mobilizirati u HVO, a dio njih i nikad, dok ih je veliki broj je tokom rata i nakon razoružanja Bošnjaka pobjegao u Hrvatsku, Njemačku, Austriju, Holandiju… odakle su se neki vratili kad se situacija stabilizirala kako bi ponovo zauzeli čelne funkcije u SDA, Merhametu, Preporodu i Patriotskoj ligi koji su osnovali tek 2011. godine!!! I u nju upisali svoje članstvo od kojih dosta njih ne zna ni s dječjim puškama rukovati, a kamo li ratovati, pa nije ni čudo da su ratni podrumaši nakon rata glavni SDA drmaši, koji su u vlasti od prvih izbora, držeći funkciju predsjednika OV Livno (jaču od načelničke), jedno ministarstvo u Vladi i potpredsjednika Skupštine Kantona 10 i federalnog Doma naroda gdje mogu sva vitalna pitanja pokrenuti, ali neće jer se plaše za fotelje.

Zbog fotelja su bojažljivo Stavu izdiktirali i neodgovarajuće demografske podatke koji idu na ruku njima sestrinskoj HDZ BiH, bez koje nema ni njih. Jer, kad HDZ BiH trpa u kutije glasove onda to ide po popisu stanovnika, tj, najmanje 10 puta više ubačenih glasačkih listića HDZ-u nego SDA-u, kojoj su i mrvice dovoljne da pobijedi probosanske i bošnjačke rivale u Livnu i kantonu/županiji. Pa da onda na miru pogajrete u „Gajretu“, odnosno današnjem „Preporodu“, dok gas ne učini svoje i ne počnu sijevati „unutarbošnjačke“, „unutarstranačke“, „unutarlogoraške“ , „unutarboračke“ … pesnice.

Jer, U JEDINSTVU JE SNAGA! A o kako snažnom jedinstvu je riječ, govori i podatak da je dosta te muške grupacije u ratu pobjeglo na zapad ostavljajući supruge, malodobne kćeri i sinove u gradu i po selima, koji su bili  istinski geto za neHDZ-ovce i neHVO-ovce, ostavši to za mnoge do danas, izuzev za HDZ-u lojalne SDA-ovce, prvenstveno za par njihovih dugogodišnjih čelnika koji su dobro unovčili svoje vazalstvo „Herceg-Bosni“ i HDZ-u, pa je možda i u pravu jedan od njih kad je kazao da se osjećaju „kao napuštena siročad“. Da, oni su siročad, čak i veliki broj članova SDA u Livnu, samo što toga još nisu i svjesni, ili ne smiju zbog sitnih šićara, ili radnih mjesta, to i priznati.

Nije problem što se u Stavu samohvališu sve sami SDA-ovci (zapravo njih 5-6 privilegiranih u odnosu na sve ostale Bošnjake Livna). To im i jeste predizborni posao kako bi sebi eventualno produžili vijek trajanja, istih 5-6 „nezamjenjivih“ (ako se međusobnim šaketanjem ne istrijebe). Ali je problem što su u svoju priču, po ko zna koji put, uvukli i čelnike livanjske Islamske zajednice i glavnog imama, koji bi kao takvi morali biti podjednako u službi svih vjernika, a ne samo SDA. Islamska zajednica SDA-u i ovoga puta treba da njom zamaskiraju 25-godišnju laž, ali i svojevremeno spremljeni linč za glavnog imama ispred džamije Hadži Ahmeda Dukatara, čim je nastupio na dužnost, ne želeći ga kao Duvnjaka, da bi se ubrzo bratski sjatili i izgrlili. A u tu svrhu imaju i svog „visokog predstavnika Incka“ u MIZ Livno, u SDA, i u „bošnjačkim institucijama“, i to ni manje, ni više nego u liku i djelu Iska (Hodžića) koji je dok su u ratu livanjski Bošnjaci deverali, on i još dosta njih, bio „na specijalizaciji“ u Njemačkoj, od momenta kad je predao pušku i napustio borbene položaje, premda, uz oružanu borbu, vojna nauka poznaje i neoružani otpor agresorima.

Ali se dotični „visoko Isko“, kao i niz drugih. odlučio na „otpor na daljinski“ keširajući usput marke i eure. Iz sigurne Njemačke. Dotični je dogurao u livanjskoj SDA dotle da je zadužen da baš on, kao priučeni i zaposleni šumar, upozori Sarajevo da „ako patriotske snage padnu u Livnu da će pasti i Sarajevo“. Budu li ponovo Livno i BiH branili oni koji čim zagusti pobjegnu u Njemačku, bolje da odmah izvjese bijelu zastavu. Bar neće stradati nevini, antimilitaristi i antinacionalisti zbog dva ili tri mideristana za „tri konstitutivna naroda“ iz HDZ, SDA i SNSD/SDS, iznikla iz karađorđevićevskih i inih šetnji u 84 susreta Tuđmana i Miloševića vezano za podjelu BiH i srbizaciju JNA, kojoj su i neki značajni članovi livanjske SDA, dok su još bili SKJ, nosili bureke na Kupres, kao što su nošeni i na sarajevski Stup i na još neka mjesta, dok su ključni i vladajući nacionalistički likovi današnje BiH i iz HDZ i SNSD/SDS i SDA, mahom bili još članovi SKJ.

Livanjski SDA-ovci su se pohvalili Stavu da u Livnu drže i knjižnicu „Hadži Jusuf Livnjak“, ali i naglasili da „više od pola Livnjaka nije čulo za Hadži Jusufa Livnjaka“! Pa čemu onda knjižnica i svi zaposleni i vraćeni Bošnjaci i ostali u livanjske škole? Čemu Preporod, Merhamet, IZ i „bošnjačka SDA“? Čemu Livno bez Hadži Jusufa i brojnih drugih Livnjaka, koji sve masovnije iseljavaju, bježeći od „blagostanja“ koje su im u proteklih 27 godina osigurale sijamske blizanke HDZ i SDA? Čemu i livanjska SDA, koja svog profesora elektrotehničke grupe predmeta Stavu predstavlja kao „profesora muzičke kulture“, jedino ako to zvanje nije stekao „preko njiva“ kao i neki SDA-ovi šumari, šoferi, glasnogovornici i šefovi ureda.

Čemu SDA kad im Preporodovi čelnici brkaju rahmetli prof. dr. Safeta Halilovića iz Stranke za BiH i generala Sefera Halilovića, koji „ništa za Livno nije učinio“, kako za Stav ustvrdi SDA-ov kadrovik, Fikret Sitnić i osta živ. A, poznato je, rahmetli Safet Halilović i Gavrilo Grahovac (oba iz Stranke za BiH) više su investirali u Livno i Kanton 10 od svih drugih ministara sa svih nivoa vlasti. Investirali su i drugi, a ponajmanje SDA, koja voli da se kiti tuđim perjem. Inače davno bi prestali letjeti. Ali i tuđeg je perja sve manje, a političke lisice su sve bliže. A o značaju generala Halilovića suvišno je trošiti riječi. Kad je njemu podmetnuta mina pod balkon i pobila mu najbliže, šta tek može očekivati neSDA-HDZ-SNSD-ovska pješadija? A da su SDA-ovci masovno po gradu trgali plakate generala Dudakovića i lijepili umjesto njega Tufekčićeve, koji se svojevremeno javno predizborno hvalio da je bio HOS-ovac (mada nije, jer ni HOS ne voli prevrtače), postoji o svemu podobra dokumentacija.

SDA-ovac, Sead Hadžijahić, višekratni predsjdnik OV Livno je u Stavu prozvao livanjsku DF da je u koaliciji sa HLL-om i to je po njemu antibošnjački i antibosanski čin, a to što je već 27 godina livanjska SDA samo „hrvatsko svijeće“ u HDZ-ovoj vazi, po njemu nije izdaja Bošnjaka, već patriotizam. Za razliku od kukavičke politike SDA u Livnu, Tomislavgradu i Kupresu, gdje nema bosanskog jezika, u Glamoču ga ima već godinama, kao i srpskog, jer su tako željeli glamočki Srbi i Bošnjaci, i bivši glamočki načelnik Rade Gvero, ne kalkulirajući i ne prodajući „vjeru za večeru“. U Ustavu Kantona 10 i u Zakonima o obrazovanju za srednje i osnovne škole postoji kategorija i pravo na bosanski jezik. A da tako bude prvenstveno je zaslužan autor ovoga teksta dok je bio član Skupštine K10 i Parlamenta FBiH, kao član Stranke za BiH.

Problem je u tome što vječito vladajuća livanjsko – duvanjska SDA to ne žele implementirati, da se ne zamjere poslodavki HDZ BiH, koja ih u tren može zamijeniti rezervnim „poslušnim Bošnjacima“. Znaju to livanjski SDA-ovci, od kojih je većinu tokom rata na bošnjački pijedestal kooptirao ratni čelnik OHVO Livno, zbog čega ih i zovu „Bakovićeva SDA“. Livanjska SDA „hrabro stoji“ i dan danas pod zastavom i grbom paradržavne HR HB, koristeći njihov pečat, logo, obilježja, naziv kantona (HBŽ) premda su prije 21 godinu na Ustavnom sudu FBiH proglašeni neustavnim, ali nikako zahvaljujući aktualnim čelnicima SDA, koji tu tematiku ni u vlastitoj kući ne smiju iznijeti, a kamo li za službenim govornicama i u javnosti. Ako im nije jasno ko je pokretač gore navedene inicijative mogu im dokumentirati aktom na kojemu nije neustavna šahovnica, kao na rješenjima o radnim mjestima svih u Stavu citiranih SDA-ovaca, već grb legalne i daleko više institucije BiH.

Ale Kamber, Livno