Suđenje Zdenku Andabaku: Pomagao Srbima u “vučjim vremenima”

andabak

Andabak i ostali: Pomoć optuženog u “vučijim vremenima”

Svjedoci obrane Zdenka Andabaka na suđenju su kazali kako nemaju saznanja da se optuženi dovodi u vezi s nečasnim radnjama prema osobama srpske nacionalnosti u Livnu.

Boris Pažin rekao je kako je od kraja svibnja 1992. do bio zatvoren u prostorijama MUP-a u Livnu, odnosno garažama i uredima. Kazao je i kako je 22. kolovoza odveden u Osnovnu školu „Ivan Goran Kovačić“, gdje je zadržan pet ili sedam dana, navodi dektektor.ba.

Svjedok je pojasnio da je bio u ćeliji u svlačionici s Dejanom Laganinom i Veselinom Radetom.

“Vidio sam prekoputa nas te ljude… To su mučenici koji su pobijeni”, rekao je Pažin, dodavši da se radilo o radnicima dovedenim iz Hrvatske.

Treći dan boravka, prema njegovom iskazu, izvedeni su iz ćelija kako bi one bile očišćene. Kada su se vratili, naveo je, tih 12 do 13 osoba nije bilo.

Pažin je kazao da je jedne noći Laganin bio izveden, ali da ga tada nisu tukli. Istakao je da ne zna da li su ga prije tukli, ali i da mu “ne vjeruje”. Pojasnio je da Laganin nije bio s tih 12 do 13 osoba.

Svjedok je naveo da je izvođen i Veselin Radeta, kojeg su “slomili”.

On je istaknuo kako nije čuo da se optuženi dovodio u vezu s nečasnim radnjama prema Srbima, te kako je čuo od rođaka da nijednog od njih optuženi nije maltretirao ni privodio.

Odgovarajući na pitanja Andabaka, svjedok je kazao da mu Milan Marić nije rekao da ga je optuženi tukao ili maltretirao, te da mu se Borko Pažin nije žalio na njega.

U unakrsnom ispitivanju, Pažin je naveo da tijekom boravka u školi nije vidio optuženog. Ustvrdio je da su mu supruga i kćerka pričale kada su bile privedene da ih je prepoznao Velagić i rekao im da idu kući.

Zdenku Andabaku, Muamiru Jašareviću zvanom Babo i Seadu Velagiću se sudi za zatvaranje, mučenje i ubojstva srpskih civila 1992. godine u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić”.

Prema optužnici, Andabak je bio zapovjednik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, Jašarević njegov zamjenik, a Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a.

Svjedok Momir Rosić je naveo da su 1992. godine bila “vučija vremena”, te da je bio zatvoren u civilnom zatvoru u Livnu. Istaknuo je da ga je jedne prilike u lipnju optuženi Andabak odveo u školu “Ivan Goran Kovačić”, gdje su vodili jedan “ljudski razgovor”, nakon čega ga je vratio u zatvor.

U drugom navratu, u vrijeme “velike racije”, kako je kazao, svjedok nije vidio optuženog u školi.

“Pokušavam naći riječi hvale za tog čovjeka. U susretu s drugim ljudima nitko nije rekao ružnu riječ o njemu”, rekao je svjedok, dodavši da je optuženi jedne prilike poslao vozilo i dva vojnika kako bi mu pomogli da spasi vrijedne ikone.

Biljana Mijatović je navela da je u kolovozu 1992. godine bila na informativnom razgovoru u školi “Ivan Goran Kovačić”, kazavši da tamo optuženog nije vidjela. Potvrdila je da ju je ispitivao Babo, pojasnivši obrani Jašarevića da se radi o optuženom, te da nije doživjela nikakve neugodnosti.

Svjedokinja je istaknula da može reći samo najbolje i da joj je čast što poznaje Andabaka. Dodala je da su nakon racije ljudi pričali da im je on pomogao.

Suđenje će se nastaviti 22. ožujka.