Sva bijeda Balkana: Priča o Milanu koji nema za kruh, a želi biti doktor posvađala je Srbiju

Screenshot: Prva TV

MILAN JEVĐIĆ imao je tek 20 dana kad su mu se roditelji razišli, a majčin drugi muž toliko ga je tukao da su mu popucale žile na nogama. Starateljstvo nad njim tad su preuzeli baka i djed, koji je ubrzo umro, a baka je umrla kad je Milan imao 16 godina. Danas je ovaj mladi Beograđanin student pete godine medicine na Univerzitetu u Beogradu, a kako kaže, nikada nije pao ispit. Tvrdi da ne zna kako je izgledao kao dječak jer nema nijednu fotografiju. Majku je sretao na ulici u selu Severovo, a, kako kaže, ona bi mu tad samo mahnula.

“Pričala mi je baka da je pop išao unatraške kada su me krstili i da je upao u korito. Mislim da je još tada sve krenulo unatraške za mene”, rekao je u emisiji Život priča na srpskoj Prvoj TV.

Ispričao je da su ujaci nakon bakine smrti prisvojili svu njenu imovinu, a on je ostao bez svega te nakon bakine sahrane nije imao što ni jesti.

“Uzeo sam nešto hrane i bez ijednog jedinog dinara krenuo za Užice. Tamo sam zaradio prvi honorar kao animator. Imao sam samo 1500 dinara, godine pred sobom i želju da postanem doktor. Nisam znao kako. Bio sam maloljetan i tad kreće golgota, ali i surovo i lijepo odgajanje . Život je jedan strog učitelj, ali dobar i ono što vas on nauči, to nikad ne zaboravite”, rekao je.

Snalazio se kako je mogao da plati stanarinu od 70 eura, račune i hranu, a bilo je dana kad je jeo samo luk. Upisao je fakultet u Kosovskoj Mitrovici i spavao u sobi pored mrtvačnice, a na trećoj godini uspio se prebaciti u Beograd. U stanu u kojem živi nema ni umivaonik ni stroj za pranje rublja ni televizor. Noću, kada ostane sam, tada mu je najgore.

“Najteže je bilo za Badnji dan i Božić. Legao sam navečer i razmišljao što me čeka kad se probudim. Znao sam da me ne čeka nitko i ništa, da će taj dan biti užasan i traumatičan za mene i nisam se želio probuditi. Razmišljao sam i o najgorem, ali sam to sve odgađao pa mi se sad više i ne isplati”, opisao je najteže trenutke.

“Usprkos tome, nikada nisam pomislio da odustanem. Kako da odustanem sada kada sam postigao nešto veliko samim tim što nisam odustao na početku. Ali opet, uspjeh nije uspjeh ako nemate s kim ga podijeliti”, rekao je.

Volio bi da ode u inozemstvo na specijalizaciju iz ginekologije, zbog bake. Međutim, trenutno nema novca ni za hranu, a kamoli da plati satove stranog jezika u nekoj školi.

“Cilj mi je da budem dobar, pošten i uspješan čovjek, da imam jednog dana svoju obitelj kojoj ću nadomjestiti sve ono što ja nisam imao i da budem doktor. Iako sam svašta preživio i dalje preživljavam, shvatio sam da život čine male stvari. Ako imate male stvari, velike vam neće biti potrebne. Ne trebate kukati imate li iPhone, dvije ili tri sobe u stanu, imate li pare za Grčku, Tursku, Egipat, nego da imate obitelj. Nijedan uspjeh u životu ne vrijedi ako nemate s kim ga podijeliti”, kaže on.

Na pitanja ima li za sljedeću stanarinu i sljedeći obrok, odgovara: “Vidjet ćemo.”

Index.hr