TEMA TJEDNA: Čega i koga to se Hrvat plašiti ima?

MOSTAR – Bilo je predvečerje izbora prije četiri godine. Na kraju mandata vlasti „Platforme“ u Federaciji, HDZ BiH i stranke koje su bile, kao i danas, više poklopljene od njega a ne okupljene oko njega, pokrenule su presudnu kampanju za povratak na vlast u ovom entitetu. Na izborno nedjeljno jutro, kao da je cijeli jedan narod na izdisaju, bolesnik na kraču kojem se čeka čas, u Večernjem listu na naslovnici osvanula je velika fotografija sa svijećom u krupnom planu, sa svijećom pored odra, koja gori pored umirućeg kao znak da će stvarno cijeli jedan izumrijeti ako se ponovi ta „Platforma“, ako HDZ ne osvoji vlast.

Uspjelo je. Narod je animiran u dovoljnoj mjeri, dogodio se masovni izlazak Hrvata na izbore (mada je uvijek upitno i koliko nas živi ovdje i koliko nas izlazi na izbore), polučio je odličan izborni rezultat stožerne stranke, toliko dobar rezultat, sa više od 50 posto, da je izdajnička vlast Hrvata iz HSP-a BiH i nekih iz „Lijanovića“ srušena, da je stožernik mogao mirne duše i čista srca doći do budućih koalicijskih partnera i uvjetovati: ministarstvo financija, Elektroprivreda i Eronet, a može i predsjednik Federacije. Ministarstvo branitelja eto vama, samo smo se šalili kad smo rekli da ćemo uzeti taj resor.

Četiri godine kasnije, novi izbori, novi problemi. I neki stari. Treba na vlasti ostati. Treba pokrenuti tv kanal na našem jeziku. Samo je razlika da su se još neke stranke prepustile utjecaju najvećega među nama. Pa i jedna koja je bila u „Platformi“, ali, eto, progleda se. Nikad nije kasno stići u Rasno, kaže izreka. Lakše je s njim dobiti nešto, makar mrvice za najodanije i najbliže suradnike, nego biti protiv njega pa ne dobiti ništa. Ali i danas ista priča, čak i nakon vladavine HDZ-a. Sada predsjednik Federacije kaže da bi nova „Platforma“ ili „Alijansa“ bila čavao u lijes Hrvata u Bosni i Hercegovini. Opet bolesnik na kraču, opet svijeća gori pored odra.

Ma čega i koga se Hrvat ima plašiti? Nažalost, najviše sam sebe. Preživio je kroz povijest tolike nedaće. Mlečani, Napoleon, Osmanlije, Hitler, Mussolini, Tito, tri masovna vala emigracije, više nas je u svijetu nego kod kuće, pa opet živimo. Jednom netko zloban reče, sele se ima 200 godina i opet su tu. Četiri godine nakon što je od strane stožerne stranke uspjelo buđenje naroda koji je ustao sa bolesničke postelje i ugasio svijeću, u ovoj državi nas je manje nego smo mogli zamisliti. Kao da nas je zadesilo stotinu platformi i alijansi.

Važno je da vlast ima legalitet i legitimitet. Vrlo važno. Ali na toj vlasti sjede ljudi koji nisu sposobni na vrijeme odgovoriti na Upitnik EK-a za ulazak u EU, a kunu se u EU. Na toj vlasti sjede ljudi koji izgrade 20 kilometara autoceste pa se dižu na pijedestal a živimo debelo u 21. stoljeću, vremenu povezivanja te je mogla autocesta doći do svake kuće, koliko je novca u nju dosad utrošeno. Na toj vlasti sjede ljudi koji preispituju svaku odluku i svađaju se oko svega i svačega, a jedino su suglasni kada treba odgoditi donošenje zakona o korupciji koji tu korupciju treba i spriječiti i izliječiti. No, vrlo važno je, najvažnije čak, da se sve ove negativnosti zbivaju u legalnoj i legitimnoj vlasti.

Tko će gasiti svijeću za četiri godine? Ostat će najodaniji koji imaju doticaj sa jaslama.Ako se ovaj trend iseljavanja nastavi, izbori neće biti ni potrebni jer oporbe neće ni biti. Nema nas. Stvarno, tko preživi i Osmanlije, i Mussolinija i Tita, treba se plašiti jedino sebe. Jer, prije skoro godinu dana, jedan susjed da otkaz na poslu jer s njim nije mogao prehraniti troje djece, istu je ispisao iz škole i zajedno sa suprugom odveo ih u Irsku. I to je samo jedan od mnogih primjera. E, ona vlast koja je takve slučajeve dopustila, izdajnička je, kako god se zvala.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba