U školama sve više djece čiji su se roditelji vratili iz inozemstva

Prvi tjedan nastave je iza nas. U novouređenoj Osnovnoj školi Ruđera Boškovića u Grudama tijekom cijelog tjedna bilo je radno i dinamično. S prvašićima smo i sami krenuli u razred da vidimo kako se najmlađi snalaze i ono što smo vidjeli iznenadilo nas je i više nego pozitivno. Društvo su nam pravile ravnateljica Lucija Mikulić i pedagoginja Kristina Čolak.

– Činjenica je da je natalitet u opadanju, samim time smanjuje se i broj učenika, ali Bogu hvala, u posljednjih nekoliko godina broj upisanih prvašića približno je isti. Imamo i obitelji koje imaju četvero i više djece. Nama u školi uvijek je drago čuti da je broj prvašića isti kao lani ili veći, posebno u područnim školama. Vremena jesu teška za svakoga, ali naši životi imaju jedino smisla ako smo okruženi djecom – govore nam ravnateljica i pedagoginja dok pregledavamo učionice i dječicu koja su “razbila” tremu prvih dana odmah u početku.

Pitamo ih o odlascima obitelji s djecom, ali i činjenici da smo zamijetili roditelje i djecu koji su bili vani i sada su opet na rodnoj grudi. To su proteklih dana naglašavali u Posušju, a primjera ima i u Livnu, Tomislavgradu, Ljubuškom, Grudama… I dalje je iseljavanje veliko, ali treba znati da ima i suprotnih primjera od onih koji se nameću kao tema, piše Večernji list BiH. Bez rigoroznih mjera – Imamo odlazaka u inozemstvo, ali taj broj trenutačno nije veći od broja obitelji s djecom koje se vraćaju iz inozemstva i upisuju djecu ponovno u naše škole.

Razloga zbog kojih se ljudi vraćaju na svoja ognjišta je dosta, ali nama je najvažnije da učenicima pružimo podršku u prilagodbi na nove razrede, programe i slično – ističu u školi. Razgovaramo i o činjenici da i dalje vlada pandemija iako je trenutačno manja opasnost nego u počecima, pa pitamo koliko je to utjecalo na djecu. – Vrijeme pandemije utjecalo je na sve nas, pa tako i na djecu. Bogu hvala, nismo morali poštovati neke rigorozne mjere koje su se provodile u Europi, Hrvatskoj, pa i u našoj blizini unutar Bosne i Hercegovine. To možda možemo zahvaliti i ovom našem podneblju i činjenici da imamo mnogo sunčanih dana godišnje pa smo svaki trenutak nastojali iskoristiti tako da su učenici dosta boravili na čistom zraku i za vrijeme nastave (sati tjelesne i zdravstvene kulture, izvannastavne aktivnosti i sl.).

Djeca su u vrijeme pandemije pretrpjela dosta zbog ograničavanja kretanja i socijalizacije s drugom djecom – opet naglašavam da je u manjim sredinama to prošlo bezbolnije. Nastojali smo u školi razgovarati s njima i poticati ih na druženja unutar razredne zajednice. Ne možemo reći da je sve bilo i loše jer je vrijeme pandemije donijelo i određenu povezanost jer smo zajednički više rješavali probleme – naglašavaju vrijedne prosvjetne djelatnice koje rukovode školom i brinu, osim o znanju, o zdravlju i razvoju djece. Razgovarali smo i o nastavi na daljini, online modelu koji je pokazao kako ovdje postoje vrhunski stručnjaci koji su preko noći praktički uletjeli u novu situaciju i prilagodili je djeci, međutim, nije učenje ako se ne odvija u učionici, uživo.

– Živa riječ i boravak u učionici najbolji je način za učenje i napredovanje. Provodili smo nastavu na daljinu, ali samo tri mjeseca i mislim da nam je bilo dosta. Istina, ovakav vid nastave naučio nas je i boljem i svrsishodnijem korištenju tehnologije, ali što se tiče učenja i podučavanja, ovakav način nije donio napredak – kažu nam ravnateljica Lucija Mikulić i pedagoginja Kristina Čolak. S obzirom na to da su djeca “zarobljena” tehnologijom, pametnim mobitelima…, pitamo ih kako motiviraju djecu da više čitaju, primjerice knjige, a manje prate društvene mreže. – Ovo je pitanje na koje svi svjetski pedagozi ne mogu naći najbolji odgovor.

Živimo u vremenu u kakvom živimo, čitanje knjiga je “out”, ali nastojimo tražiti načine da ih motiviramo. Kako postaju odrasliji, to je sve teže. Nije toliki problem u društvenim mrežama koliko u činjenici da učenici teško filtriraju informacije koje su često i štetne i neprovjerene. Tu nam treba velika pomoć roditelja koji će i razgovorom i svojim primjerom pokazati djetetu važnost kritičkog promišljanja, ali i važnost njegovanja čitalačke kulture – naglasile su. Dok šetamo kroz učionice nižih razreda, lijepo je vidjeti kako djeca razgovaraju ili pažljivo slušaju, bez mobilnih telefona u ruci, a što je mnogima danas opsesija, pa i u ranoj dobi.

Pitamo i koliko su društvene mreže opasne za djecu. Apeli roditeljima – Društvene su mreže opasne i za nas odrasle ako ih ne koristimo promišljeno, a samim time još su opasnije za djecu. S obzirom na to da smo mi u osnovnoškolskom obrazovanju, opet se moramo velikim dijelom oslanjati na roditelje i njihovu pomoć. U školi organiziramo radionice na temu sigurnijega interneta, a s druge strane kući je potreban nadzor roditelja, stalno “predavanje” koliko god to djeci teško padalo. Sve je to za njihovo dobro. Na našim mrežnim stranicama također objavljujemo često i apele roditeljima, ali i djeci da ne nasjedaju na izazove koji im se nude putem društvenih mreža – ističu.

I za kraj, upada nam u oko upravo činjenica da više pedagoginja obilazi djecu u prvom tjednu, a ravnateljica Mikulić i pedagoginja Čolak objašnjavaju nam zašto je to tako. – Nije to praksa samo u našoj školi nego u svim školama. Pedagozi imaju široko polje djelovanja unutar škole, a najveći i najvažniji posao je njegovanje i razvijanje odnosa s učenicima. Da, pedagoginje u prvim tjednima često uđu u prve razrede kako bi upoznale učenike i pokazale im da škola može biti lijepo mjesto u kojemu će imati pomoć i osim svojih učiteljica. Nije lako biti prvašić i svi se trudimo pomoći im u prilagodbi školskom sustavu – zaključile su.

www.vecernji.ba