Uskraćena stolica Ursuli Von der Leyen bolna je ilustracija duboke ukorijenjenosti seksizma u svijetu

Nedavno sam vodila jednu raspravu u kakve se neumorno upuštam unatoč tome što iz njih rijetko izlazim kao pobjednica. Druga se strana u njoj zgražala i podsmjehivala činjenici da je jedna poznanica napisala žalbu hotelu koji joj je izdao račun na suprugovo ime unatoč tome što je ona napravila rezervaciju i platila boravak. U hotelu su, eto, pretpostavili da muškarac plaća što se mojim sugovornicima učinilo sasvim normalnim, kao da ne živimo u 21. stoljeću i kao da seksizam nije jedna od glavnih tema u medijima već godinama već neki strani, sasvim nepoznat pojam za prosječnog čovjeka.

Razumijem ih jer, kao što je rekao Benjamin Franklin, svi smo mi rođeni neuki, ali treba se stvarno jako potruditi da ostanete glupi. Ali zbilja, danas morate uložiti jako veliki napor da ne vidite vijesti. U namjeri da svoje sugovornike iz priče o hotelskom računu uputim u recentna zbivanja, odlučila sam jučer ući u još jednu bezizlaznu raspravu.

Nakon što sam tog dana puno čitala o femicidu u cijeloj Latinskoj Americi, o distribuciji neispravnih kontracapcijskih pilula u Čileu, dan je zaokružila vijest o posjetu predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela turskom predsjedniku Erdoganu. Tema njihova sastanka simbolično su bila prava žena, no kad su stigli na susret jedna je stolica bila smještena uz tursku zastavu za Erdogana, a druga uz onu Europske unije za Michela. Von der Leyen, žena, ostala je stajati pored njih, no brzo se snašla te je na kraju sjela nasuprot turskog ministra vanjskih poslova koji je po poziciji znatno niže ispod nje.

Potpuno razjarena takvim događajem, poslala sam tu vijest ekipi s početka ove priče i još jednom se uvjerila u izniman napor koji ulažu ne bi li ostali u sigurnosti vlastitog neznanja. “Oni su stari dedeki, ne mogu stajati”, bio je prvi odgovor koji sam dobila. “To je kompliment za njen fitness”, “Da su joj dali stolicu, bilo bi ‘WTF? Gle, dali su joj stolac, oni misle da ne može stajati jer je žena?”. Nisam spomenula, ali radilo se o raspravi s bijelim izrazito privilegiranim muškarcima. Odlučila sam umjesto odgovora poslati im link za definiciju izraza ‘mansplaining’. ‘Mansplaining’ je američki izraz kojim se definira način na koji se muškarci svisoka, sa suviše samopouzdanja, previše simplificirano, a najčešće netočno obraćaju ženama.

Isti je to način na koji se srpski YouTuber Nikola Jovanović poznat pod nadimkom Nixa Zizu obratio žrtvama silovanja tijekom gostovanja u jednoj emisiji o čemu regija ovih dana ne prestaje pričati. Poručio je ženama da kasno uvečer ne ulaze s muškarcima u automobile jer je dobro poznato da svi muškarci žene gledaju kao seksualne objekte, da su same krive ako pored potencijalnih napadača prolaze polugole te da trebaju znati da su slabiji spol.

Takav je način obraćanja ženama razlog zašto žena sa samog početka ovog teksta u hotelu nije dobila račun na vlastito ime. On je razlog zašto Von der Leyen nije dobila vlastitu stolicu. On je razlog tome što su žene u Čileu uzimale neispravne pilule za koje je država znala što je rezultiralo s najmanje 170 neželjenih trudnoća. On je razlog zašto je u Meksiku prošle godine ubijeno 939 žena. On je razlog zašto je u Hondurasu do sada ove godine jedna žena ubijena svakih 36 sati.

To je razlog zašto je seksizam i dalje tako duboko ukorijenjen u čitavom svijetu i razlog zašto brojni muškarci, a nažalost i dio žena, i dalje misle da je to sasvim prihvatljivo. Nije prihvatljivo i nikada neće biti pa svima koji se u prethodnoj rečenici pronalaze toplo savjetujem da se prestanu truditi da ostanu začahureni u svojoj neukosti. Jer ja, kao i tako puno žena oko mene, u cijelom svijetu, nećemo odustati od borbe. Baš nikad.

https://super1.telegram.hr/

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply