Veliki tjedan u crkvi na Gorici

U susret Uskrsu, posebno svečano, dostojanstveno i primjereno Velikom tjednu ove godine je bilo u crkvi Svetih Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Slavlje Velikog tjedna je započelo na Cvjetnicu, odnosno u nedjelju Muke Gospodnje. Po prvi puta, od kada djeluje, muku je pjevao zbor Franjevačkog samostana Gorica s fra Marijanom Karaulom u ulozi pisca i Matejom Kurkom koji je pjevao Isusa, te ostale soliste.

 

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Članovi zbora su tumačili svjetinu uz ravnanje voditeljice zbora profesorice Ilirije Popović Ljilje. Misu na cvjetnu nedjelju je, uz koncelebriranje svećenika s Gorice, predvodio gvardijan fra Pere Kuliš. Posebno svečano je bilo na spomendan Isusove posljednje večere, na Veliki četvrtak. Obredima Velikoga petka vjernici okupljeni u crkvi Svetih Petra i Pavla prisjetili su se Isusove pregorke muke, a posebno nadahnutom homilijom, tumačenjem događaja na vjerski način, Isusovu muku vjernicima je približio karmelićanin, otac Viktor Grbeša.

Isus nas poziva da se izložimo njegovoj ljubavi, kazao je u homiliji otac Grbeša i dodao: “Otvori svoje srce bliskosti sa mnom, izgradi sa mnom duboko i iskreno prijateljstvo da svakodnevno osjećaš moje potrebe i moju ljubav prema tebi – poručuje nam Isus“, kazao je otac Grbeša i dodao da je jedna suza za muku Isusovu vrjednija nego li tisuću opomena djeci, ženi, suprugu i drugima. Vazmeno trodnevlje na Gorici završilo je danom tišine i molitve, zadržavanjem vjernika kod Gospodinova groba te Vazmenim bdijenjem, paljenjem ognja i unošenjem uskrsne svijeće kojoj je hvalospjev pjevao fra Marijan Karaula.

Sa svijećom, s brojevima tekuće godine i simbolima koji označavaju Krista, početak i svršetak, vjernici su svjetlo Kristovo ponijeli u vlastite domove vjerujući u bolje i svjetlije sutra čestitajući jedni drugima, na koncu Vazmenog bdijenja, Isusovo uskrsnuće. Misno slavlje je predvodio gvardijan fra Pere Kuliš. U nadahnutoj propovijedi fra Pere je kazao: „Kakav bi to užas bio na zemlji da je plan nasilja nad Isusom uspio u potpunosti odnosno da je Isus ostao u grobu. Uzalud bi bilo činiti dobro i pošteno i čestito živjeti“, kazao je fra Pere te dodao: „Ima toliko nedokučivih patnji i križeva.

Toliko je onih bez nade i volje za životom. Brojni životi izgledaju kao prazni grobovi s teškim kamenjem očaja, samoće i razočaranja“, naglasio je pozvavši vjernike na zajedničku molitvu uskrslom Kristu da nas podigne iz naših grobova i bude nam svjetlo svijeta, ljubav i pouzdanje. Goricom je na koncu odjekivalo pjevanje zbora „Kraljice neba raduj se“. Članice i članovi zbora su uložili veliki trud u pripremu za pjevanje na obredima i misnim slavljima te pjesmom molili. Upravo se uz ovaj zbor može kazati da tko pjeva dvaput moli.

Ljubav prema crkvenim pjesmama, upornost i velika želja i volja biti dio nedjeljnih i misnih slavlja na livanjskoj Gorici učinila je da ovaj zbor djeluje dugi niz godina. Osnovan je na inicijativu tadašnjeg gvardijana fra Marka Jukića. Mnogi su odlazili i dolazili, napose voditelji. Zbor je temelje stekao sa s. Anđom iz čijeg vremena vođenja zbora se pamte pjevanje Gospinog plača što se zadržalo i danas. Temelje rada i postojanja zbor je učvrstio pod ravnanjem novaka fra Emanuela, te pamti i nastupe u Tučepima, Međugorju, Banjaluci, Sarajevu… Nakon njega bilo je i drugih novaka Stjepana, Silvija, Nikole i ostalih. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je baš ovaj zbor promijenio najviše zborovođa ne samo u livanjskom dekanatu nego i šire.

Taman kad bi se stvorio jedan kontinuitet u radu voditelji bi, iz ovih ili onih razloga, morali napustiti zbor. Damir, Katarina, Melani…Bilo je nedjeljnih misa kada su pjevači znali i sami pjesmom uveličati misno slavlje bez voditelja. To ipak nimalo nije umanjilo volju dvadesetak stalnih, mahom članica i pokojeg muškog pjevača. Dolazak nove voditeljice zbora profesorice Ilirije Popović Ljilje u Goričkom zboru je dočekan s velikim oduševljenjem i s molitvom da suradnja duže potraje.

S Ljiljom se većina članova poznaje odavno, što iz svakodnevnim životnih susreta, što iz školskih dana budući je profesorica mnoge od članova zbora i podučavala u glazbi. Ono što je također bilo uobičajeno za ovaj zbor jest da su upravo oni domaćini svakom misnom slavlju osim u onim u „velike blagdane“. Tada bi pjevao, kako ga kolokvijalno zovu, veliki zbor, odnosno zbor župe Svih Svetih. To se, što zbog trenutačnih okolnosti, što zbog rada i truda u zadnje vrijeme, promijenilo te je zbor Franjevačkog samostana Gorica pjevanjem u susret ovogodišnjem Uskrsu, u Velikom tjednu, opravdao svoje postojanje.

www.vecernji.ba

Komentari

Be the first to comment

Leave a Reply