Kristina Pintar, 33-godišnja Slavonka se s kćerkom pridružila suprugu koji je već bio u Njemačkoj. Danas je više nego zadovoljna. Bez poznavanja riječi tog jezika, posao je našla vrlo brzo, a potom je i napredovala. U Hrvatsku se neće vraćati.
Kristina Pintar (33) iz Popovca je odlučila ispisati kćerku iz škole i s njom se pridružiti suprugu koji je otišao potražiti bolji život u Njemačkoj. Ta poljoprivredna tehničarka ondje danas radi u mesnici i kaže da živi bolje nego u Hrvatskoj. Štaviše, nakon straha koji je imala odlazeći u nepoznato, Njemačka joj je pripremila nekoliko ugodnih iznenađenja. Iako ne zna ni riječi njemačkog jezika, posao je pronašla vrlo brzo nakon dolaska.
“Mislila sam da nema šanse da pronađem radno mjesto, no sudbina je htjela da se prijavim za posao i budem pozvana već nakon nekoliko dana na razgovor, a drugog dana započnem probni rad. Kad je vlasnica mesnice vidjela da želim raditi, rekla mi je da se ne radi jezikom, nego rukama i da joj je najvažnija moja želja za radom i činjenica da ga obavljam savjesno. Tako već mjesecima radim u mesnici, i to 50 sati mjesečno, za što dobijem plaću od 450 eura”, ispričala je za “Glas Slavonije” Kristina koja je imala još jedno iznenađenje.
Radnik se cijeni!
Nakon samo mjesec dana, ponudili su joj ugovor poslovođe pa je tako napredovala. Tako joj je, kaže, iznenađenje i to što se radnici u Njemačkoj jako cijene.
“Na primjer, moja je šefica dala otkaz radnoj kolegici koja me svakodnevno ‘tlačila’ zbog mog nepoznavanja njemačkog jezika. Međutim, ovdje se cijeni rad, i to se dobro vidi i to ne samo na mom primjeru”, ispričala je Kristina čiji suprug radi u građevinskoj kompaniji i svojih dvije hiljade eura zaradi u radnom vremenu od 7 do 16.30 sati. Kristina radi i dodatno, a keže da sa porodičnim primanjima sasvim lijepo živi, piše “Danas“…
Porodica se skrasila u Tauberbishofsheimu i ne vjeruje da će se ikada vratiti u Hrvatsku. Zanimljivo je što u tom gradiću živi nekoliko hrvatskih porodica koje rade i također su zadovoljne poput Pinterovih, piše “Glas Slavonije”.
“Teško je napustiti svoj dom, ali kada se sjetim koliko sam dugo bila bez posla, ovo preseljenje svakako vrijedi. Nisam imala ni posao u struci, ni nade da će mi ga iko ponuditi, a i bila sam odvojena od supruga. Sad se sve promijenilo i zajedno ćemo, u našem novom domu, dočekati Božić”, zaključuje.