Zašto nisam postila

post

Nisam postila jer se to očekuje kao ultimativna žrtva za Korizmu. Nisam postila jer bi se post nekako promaknuo u dijetu za nadolazeće ljeto. Nisam postila zato što bi jedne delicije zamijenila drugima. Nisam postila jer Bogu ne treba moj post. Nisam postila zato što svi to rade. Odlučila sam se istinski primaknuti sebi a ne odricati se nečega. Primaknuti se sebi znači trpjeti sebe-izdržavati svu tugu, ljutnju i strah koji su okovali moje Biće. To u svakodnevnom životu znači da ne reagiram na druge i okrivljujem ih, jer ne izazivaju oni osjećaje ako isti u meni ne postoje. Isto tako nemam namjeru postati dobra (Isus kaže da je dobar samo Njegov Otac), želim postati stvarna. Nitko izvan mene nije kriv za to, pa čak ni ja sama-ali sam odgovorna za ono što prebiva u meni kao tvrdokorna naplavina koja guši životnu radost. Skidanje tih slojeva naplavine mi je teško, ali čini me autentičnom, čime postajem radosna što živim pa tako i na dobrobit i drugima, a da im ništa posebno nisam uradila. Nekako vjerujem da je Isus u pustinji upravo to činio- beskompromisno se suočavao sa svojim strahom, tugom i ljutnjom da bi se pripremio za fizički bolnu smrt. U tom smislu doživljavam Korizmu kao znak koji me usmjerava na istinski put ka vlastitom Biću gdje se nekako s lakoćom pojave odgovori na sva pitanja smisla ljudskog života i iskustava kroz koja prolazimo. U većinu iskustava uđemo nesvjesno i najčešće nam se ne sviđaju, te tako skupljamo i bol i ljutnju i iz njih reagiramo. Tako počinje vrtnja u začaranom krugu iz kojeg gotovo da nema izlaza i život postaje besmislen čak i kada se ispune naše materijalne želje. Korizma je poziv za razvoj svijesti, a samim time i promjenu percepcije. Svijest se razvija ispravnim pristupom i transformacijom naših emocija s kojima ne znamo što ćemo pa ih potiskujemo ili reagiramo na vanjski svijet. Samo je Kristovska svijest (Krist je titula za razinu svijesti a ne ime) mogla reći: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“. Pišući ovaj tekst nisam imala namjeru savjetovati nikoga, nego samo podijeliti iskustvo pa možda za nekoga bude inspirativno!

Matea