Kao slabovidna osoba za četrdesetak godina “što radnog, što glazbenog staža” zapamtio je oko 1000 telefonskih brojeva, napisao i komponirao preko 400 pjesama, te komponirao stotinjak narodnih kola
Ivo Miloloža je rođen prije 73 godine u Livnu, ali je u ranoj mladosti morao otići iz zavičaja kako bi se školovao kao slabovidno lice. Sudbina ga je dovela u Sarajevo, gdje je u školi za slabovidna i slijepa lica stekao diplomu telefoniste. Za sebe kaže da su učitelji i pedagozi brzo prepoznali njegov dar za glazbom, ne sluteći da će kasnije “plavokosi dječak” postati enciklopedija koja brzo pamti telefoneske brojeve, registrira boju glasa, kako se spretno i lako orjentira u bilo kojem prostoru bez pomoći “bijelog” štapa i, nadasve, kako uspješno piše i komponira pjesme. Kaže:
– Još u vrijeme mog boravka u Domu za slijepa i slabovidna lica u Nedžarićima, moji vršnjaci su me smatrali “genijalcem” i prosto nisu mogli vjerovati da imam hendikep, jer, stekli su dojam kako vidim više i bolje od zdravih osoba i da mogu mnogo više učiniti za njih nego onima kojima je uskraćeno da vide. Zavoljeli su me, jer sam im bio drug i pomagao im u odlasku do škole i rješavanju težih školskih zadaća.
San o harmonici
Svoj talenat prema glazbi i komponiranju pjesama Ivo je razvio u kasnijim godinama, u periodu kada se počeo “formirati kao osoba” Njegova priča nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Ispričao je:
– Kako nisam imao uvjeta da se školujem gdje želim, kao što mogu zdrave osobe, shvatio sam da najbolje mogu pomoći sebi ako naučim slušati glazbu i pisati tekstove makar i za svoju dušu. Ivo, radi ono što najbolje znaš i voliš, kazao sam sebi i počeo sam pratiti glazbene emisije, kontaktirao glazbene znalce među kojima je i Enisa Šojko, da bih formirao svoj put samostalnog umjetnika.
Drugi su požurili da kupe auto, a ja sam kupio harmoniku i tako se počeo ostvarivati moj san. Bilo gdje da sam zapjevao i zasvirao, na radiju ili na nekoj priredbi, u oduševljenju ljudi su znali i zaplakati, a da mnogi nisu znali da sam gotovo slijepa osoba!
“Dejino kolo” i “Slavenkov vez”
Vjerovali ili ne, ali naš susretljivi sagovornik za naš magazin otkrio je da je za četrdesetak godina “što radnog, što glazbenog staža” trajno zapamtio oko 1.000 telefonskih brojeva, napisao i komponirao preko 400 pjesama narodnog i zabavnog melosa, te komponirao stotinjak kola među kojima je dva posvetio sinovima, naslovivši ih: “Dejino kolo” i “Slavenkov vez”
Da bude još zanimljivije i uvjerljivije, ovaj telefonista, pjesnik i kompozitor, uz osmijeh zadovoljstva pojašnjava: –
Znam da mi neki neće povjerovati, ali ja sam, kao svojevrsni fenomen, napisao i komponirao i znatno više pjesama od pomenute cifre. Za razliku od nekih pjesnika i kompozitora ja sve svoje pjesme i note pamtim i moja glazbena teka sa orginalima pohranjena je u mojoj glavi.
Pjesnik koji gleda dušom
Ja sam tekstopisac koji dušom gleda svijet oko sebe – reče na kraju razgovora naš sugovornik, da bi potom razvukao harmoniku i tiho zapjevušio jednu od ljubavnih pjesama koju je on napisao:
Da si sunce bil’ me ogrijala, da si oblak bil’ me natopila, da si zora zarudila, bil’ me probudila…”(Mustafa
SMAJLOVIĆ/aura.ba)