Priču o Zlatku Daliću nismo radili na klasičan način. Sjeli, upalili diktafon i razgovarali 45 minuta, pozdravili se i prenijeli njegove riječi. Bio bi to jednodimenzionalan uvid u tipa koji se u dva tjedna prometnuo u novog hrvatskog junaka. Bilo bi prejednostavno, a njegova priča nije takva. Dapače. Prošao je svašta dok nije, eto, počeo iskakati sa svih strana, TV, novine, portali… uskoro će valjda ispadati i iz reklama… Ne sumnjamo, baš štoviše, u interes lica kojeg su zavoljela djeca, kao i starije generacije. Dalić je danas, marketinškim rječnikom, idealan čovjek za puni opseg takozvanog “targeta”.
– Ne, ne, to me nikako ne zanima – smije se. – I ovo mi je već prava tlaka. Sad kad ludilo prođe, nadam se barem mjesec dana mira. Treba mi, uostalom, da krenem skicirati planove.
Skicu ideje na koju se Hrvatska “napalila”. Skica nečega što bi, sanjari obični hrvatski navijač uoči počinka, tvrdog kreveta i lakog sna, trebalo postati remek-djelo ovog 51-godišnjeg Livnjaka.