Posljednji javni istup ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića u kojem se netaktično poslužio riječima kao što su “balije”, “ustaše” i “četnici”, ponovno je u prvi plan izbacio jednu jako neugodnu i problematičnu pojavu koja je u BiH iznimno često na djelu, a o kojoj se jako malo ili gotovo nikako ne govori, piše Večernji list BiH.
Osim što takvim riječima i karakterizacijama definitivno nije mjesto u javnom diskursu, pogotovo u podijeljenom društvu kakvo je u BiH, u pravilu se za ovakvim “nazivima” u svakodnevnoj komunikaciji i u privatnom i u javnom životu poseže kod nedostatka argumenata ili iz “nasušne” potrebe da se dodatno ponizi i etiketira sugovornik i politički suparnik. Ovo se, dakako, nerijetko čini u funkciji bacanja “dimnih zavjesa” za odvraćanje pozornosti s pravih problema.
Dehumanizacija
Izrazi balije, ustaše i četnici, koji su se do proteklog rata potiho izgovarali u krugu provjerenih istomišljenika kad se razgovaralo o “onim drugima”, u ratu su, kao i ostale prljavštine, isplivali na površinu i ovladali komunikacijskim prostorom u BiH i okružju. Od tada se te riječi bespoštedno koriste kad se u pežorativnom smislu raspravlja o “onoj drugoj” ili pak “trećoj” strani. Ovi pogrdni izrazi podjednako su korišteni u neformalnim, svakodnevnim razgovorima, javnom diskursu, pa i u televizijskim informativnim emisijama, o čemu svjedoče ratne snimke dnevnika s jezivim polusloženicama kojima se nastojalo oblatiti i dehumanizirati neprijateljsku stranu svim raspoloživim sredstvima.
Vecernji.ba