Umro je u 84. godini života Pero Mioč, hrvatski kazališni redatelj, glumac i književni prevoditelj. koji je veći dio svom životnog i radnog vijeka proveo u Šibeniku i šibensom kazalaištu pa ga mnogi, iako je rođen u Livnu, smatraju šibenskim redateljem.
Studirao je u Zadru na Filozofskom fakultetu, gdje je i diplomirao.
Radio je kao redatelj, glumac i pedagog u šibenskom kazalištu, voditelj amaterskog kazališta u Livnu, Gradskom kazalištu lutaka u Splitu, ravnatelj i redatelj Kazališta lutaka u Zadru.
Bio je redatelj i glumac na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku.
Unatoč velikom kazališnom radu, najpoznatiji je po njegovom velikom opusu prevedenih djela, pri čemu je izniman njegov doprinos hrvatskoj kulturi u prevođeju književnih djela sa poljskog jezika.
Prevodio je i sa bugarskog, slovenskog i ruskog.
Preveo je sa poljskog na hrvatski jezik djela poljske književnice Hanne Januszewske (1905.-1980.) (Tigrić Perica), Adama Walnog (Kazalište predmeta), Tadeusza Rozewicza (Slowo po slowie), Karola Wojtylu (papu Ivana Pavla II.) (Poezje wybrane), Zbigniewa Herberta (Svjedok zlovremena), Adrianu Szymańsku (u Hrvatskom slovu), a bio je odabirateljem i prevoditeljem antologije Plejada poljskih pjesnika 20. stoljeća.
S bugarskog na hrvatski je preveo djela bugarskog dramatika Stefana Caneva (Posljednja Sokratova noć).
