Dok su u školi, učenicima u Republici Srpskoj ograničeno je što mogu vidjeti na svojim telefonima, dok oni u Federaciji ostaju gotovo potpuno nezaštićeni na internetu. Vlasti žele zaštititi djecu od štetnih sadržaja, ali stručnjaci upozoravaju da previše kontrole može prerasti u ograničavanje pristupa informacijama, narušavanje prava na privatnost ili biti doživljeno kao kazna.
Vanja Šušnjar Čanković, majka troje djece koja pohađaju Osnovnu školu „Ivo Andrić” u Banjoj Luci, ograničava što njezina djeca mogu vidjeti na internetu. Njezin suprug na mobitel najstarije kćeri instalirao je aplikaciju za roditeljsku kontrolu koja blokira neprimjerene sadržaje.
„Jedan klik ih dijeli od pristupa najmonstruoznijim i najneprimjerenijim sadržajima za njihovu dob, tako da je to danas neophodno”, kaže ona.
Njezina najstarija kći, učenica devetog razreda, nosi mobitel u školu u kojoj pojedini nastavnici inzistiraju da se na početku sata uređaji ostave u kutiji, dok se s drugima dogovori da se mobiteli ne koriste za vrijeme nastave.
Ali za Vanju otvoren razgovor s djecom ostaje najvažniji.
„Više to provjeravam kroz naše svakodnevne razgovore nego što im zaista zadirem u telefon. Oni, nažalost, danas mogu biti meta svega i svačega – od nasilja, pedofilije, vrlo neprimjerenih sadržaja, pornografije”, smatra ona.
Kaže da su u školi razgovarali o ograničavanju sadržaja na internetu, ali da joj nije poznat program kojim se u Republici Srpskoj učenike nastoji zaštititi od nasilnih i drugih neprimjerenih sadržaja na internetu.
Usluga „Siguran net”
Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske u suradnji s „M:telom” u školama provodi uslugu „Siguran net”. Cilj projekta je filtriranje sadržaja i zaštita od različitih prijetnji na internetu. Nakon testne faze u pet škola, od 2024. uveden je u oko 200 osnovnih i srednjih škola u ovom entitetu.
Glasnogovornik „M:tela” Stefan Ličina pojašnjava da su tijekom testne faze bili zabranjeni sadržaji poput YouTubea ili nekih drugih platformi koje nastavnici i profesori sami koriste kao nastavnu metodu.
„U tom periodu i jest se modificirao određeni dio sadržaja te je zapravo iz Ministarstva prosvjete, kao ugovorne strane i nadležnog organa, zatraženo da se određeni sadržaji dopuste učenicima, tako da sada postoji, kako se kaže, pozitivna i negativna lista”, objašnjava on.
Na pitanje kako se balansira zaštita učenika u digitalnom prostoru i pravo na pristup svim javno dostupnim informacijama, Ličina kaže da je za politiku filtriranja zaduženo Ministarstvo prosvjete i kulture, koje odlučuje koji će sadržaj biti dopušten, a koji zabranjen.
U Ministarstvu prosvjete nisu pristali na razgovor za Detektor. Na njihovim službenim stranicama nije bilo moguće pronaći nikakve informacije o načinu filtriranja sadržaja.
U svom ranijem odgovoru Detektoru, ovo je ministarstvo pojasnilo da su zabranjeni sadržaji koji promoviraju oružje, droge, terorizam, nasilje, internetsko klađenje, internetske igre, kao i drugi sadržaji koji su neprihvatljivi maloljetnicima.
Za sada je kontroliranje sadržaja i dalje na dobrovoljnoj osnovi. Da bi funkcioniralo, učenici moraju na svoje telefone aktivirati uslugu. Druge mreže osim “M:tela” i dalje nisu obuhvaćene u Republici Srpskoj.
