Brojni katolički vjernici diljem Bosne i Hercegovine danas hodočaste u marijanska svetišta te sudjeluju na euharistijskim slavljima i procesijama kojima se obilježava svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velika Gospa.
Posebno svečano je u brojnim župama kojima je Uznesenje Blažene Djevice Marije zaštitnica, među kojima su Komušina, Stup, Uskoplje, Široki Brijeg, Rama-Šćit, Goranci, Nevesinje i druge župe diljem BiH.
Jedno od središnjih hodočasničkih mjesta je Komušina i brdo Kondžilo kod Teslića, najveće marijansko svetište Vrhbosanske nadbiskupije. Ovogodišnji program proslave traje od 10. do 15. kolovoza, a uključuje svete mise, ispovijed, procesiju s Gospinom slikom i pobožnost križnog puta.
Velika Gospa tradicionalno se posebno svečano obilježava i na Šćitu u Rami, gdje je Uznesenje Blažene Djevice Marije patron župe i gdje se za svetkovinu okupljaju vjernici iz ramskoga kraja, ali i brojni raseljeni Ramljaci koji se za ovaj blagdan vraćaju u rodni kraj.
Brojni vjernici okupljaju se i u Međugorju, jednom od najpoznatijih marijanskih hodočasničkih mjesta. Na današnju svetkovinu u župnoj crkvi sv. Jakova predviđene su mise tijekom cijeloga dana – u 6, 7, 8, 9, 11 i 19 sati.
Svetkovina koja se slavi 15. kolovoza
Uznesenje Blažene Djevice Marije slavi se svake godine 15. kolovoza. U hrvatskom katoličkom puku najčešće se naziva Velika Gospa, a ponegdje i Gospojina.
Prema katoličkom nauku, Marija je nakon završetka zemaljskog života dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Dogmu o Marijinu uznesenju svečano je 1. studenoga 1950. proglasio papa Pio XII. apostolskom konstitucijom “Munificentissimus Deus”.
Službenom proglašenju prethodila je višestoljetna kršćanska tradicija. O Marijinu uznesenju razmišljali su i pisali brojni crkveni oci i sveci, a svjedočanstva o vjerovanju da je Marija tijelom i dušom u Božjoj slavi postoje još iz prvih stoljeća kršćanstva.
Vjernici u Mariji prepoznaju poniznu službenicu koja je prihvatila Božji poziv i svoj život uskladila s Božjom riječju. Katolička teologija u biblijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta pronalazi brojne slike koje povezuje s Marijom.
U Knjizi Postanka, nakon pada Adama i Eve, pojavljuje se slika žene i njezina potomstva nasuprot zmiji, dok posljednja knjiga Biblije – Otkrivenje – govori o ženi nasuprot zmaju. U kršćanskoj tradiciji taj se prizor tumači i kao slika konačne pobjede dobra, života i Božje milosti nad zlom i smrću.
Štovanje Marije dugo gotovo koliko i kršćanstvo
Važnu ulogu u razvoju marijanske pobožnosti imao je Efeški sabor 431. godine, na kojem je potvrđen naslov “Theotokos” – Bogorodica, odnosno Majka Božja.
Već u prvim stoljećima kršćanstva razvijala su se liturgijska slavlja posvećena Mariji. U Jeruzalemu se tijekom 6. stoljeća blagdan Majke Božje razvio u slavlje Marijina Usnuća, odnosno njezina prijelaza i Uznesenja, koje se potom proširilo kršćanskim svijetom.
Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji duboko je ukorijenjena i među katolicima u Bosni i Hercegovini. Uz Komušinu-Kondžilo, među značajnim marijanskim svetištima Vrhbosanske nadbiskupije nalaze se Olovo i Stup, dok se marijanska pobožnost posebno njeguje i u brojnim franjevačkim župama u Bosni i Hercegovini. Svetište u Olovu jedno je od povijesno važnih marijanskih hodočasničkih mjesta u zemlji.
U Hercegovini posebno mjesto u marijanskoj pobožnosti zauzimaju Međugorje, Široki Brijeg te Rama-Šćit, dok se Velika Gospa kao patron slavi i u nizu drugih župa. Današnja svetkovina tako je za mnoge vjernike, osim velikoga crkvenog blagdana, dan hodočašća, susreta obitelji i povratka ljudi u rodne krajeve.
Velika Gospa posebno se svečano slavi i u susjednoj Hrvatskoj, gdje tisuće vjernika tradicionalno hodočaste u Mariju Bistricu, Sinj, Trsat, Aljmaš i druga marijanska svetišta, a među hodočasnicima su svake godine i brojni vjernici iz Bosne i Hercegovine.
Među najpoznatijim marijanskim svetištima u svijetu su Lourdes u Francuskoj, Fatima u Portugalu, Częstochowa u Poljskoj, Loreto u Italiji, Altötting u Njemačkoj i Guadalupe u Meksiku.
Posebno snažnu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji gajio je sveti papa Ivan Pavao II., čije je papinsko geslo “Totus Tuus” – “Sav tvoj” – izražavalo njegovu osobnu predanost Mariji.