POSLJEDNJIH desetak godina činilo se da se svjetska politika kreće u istom smjeru. Tradicionalne političke stranke gubile su povjerenje birača, liberalne demokracije suočavale su se sa sve dubljim podjelama, a desni i krajnje desni populisti nizali su izborne uspjehe. No posljednji događaji pokazuju da njihov uspon nije nepovratan.
Viktor Orbán nakon 16 godina izgubio je vlast u Mađarskoj, Aleksandar Vučić nakon više od desetljeća političke dominacije poražen je na izborima u Srbiji, dok se američki predsjednik Trump uoči međuizbora 3. studenoga suočava s dramatičnim padom popularnosti i nepovoljnim anketama za republikance.
Kako je počeo uspon populista?
Jedan od prvih velikih primjera bio je upravo Viktor Orbán, koji se 2010. vratio na vlast u Mađarskoj. Njegov Fidesz osvojio je dvotrećinsku većinu u parlamentu, što mu je omogućilo promjene ustava i postupno preoblikovanje državnih institucija. Orbán je 2014. otvoreno najavio izgradnju onoga što je nazvao neliberalnom državom, predstavljajući je kao alternativu zapadnom liberalnom modelu.
U Srbiji je Srpska napredna stranka došla na vlast 2012. godine, nakon pobjede Tomislava Nikolića na predsjedničkim izborima i poraza dotadašnje Demokratske stranke. Aleksandar Vučić najprije je postao potpredsjednik vlade, potom premijer 2014., a predsjednik države 2017. godine.
Sve je krenulo s Brexitom
Ono što se događalo u Mađarskoj i Srbiji postupno je postajalo dijelom znatno šireg političkog trenda. Velika prekretnica bila je 2016. godina. Britanci su na referendumu izglasali izlazak iz Europske unije, a nekoliko mjeseci kasnije Donald Trump pobijedio je na američkim predsjedničkim izborima. Dva događaja pokazala su koliko snažnu podršku mogu pridobiti političke poruke usmjerene protiv tradicionalnih elita i postojećeg političkog poretka.
U Francuskoj je Marine Le Pen dvaput ušla u drugi krug predsjedničkih izbora, a 2022. osvojila je više od 41 posto glasova. Prema najnovijim anketama Le Pen vodi u istraživanjima za predsjedničke izbore 2027. godine, piše Le Parisien.
U Italiji je Giorgia Meloni postala premijerka, dok je u Nizozemskoj krajnje desna Stranka za slobodu Geerta Wildersa pobijedila na parlamentarnim izborima 2023. godine i potom sudjelovala u vladi. U Austriji je Slobodarska stranka, predvođena Herbertom Kicklom, prvi put pobijedila na parlamentarnim izborima 2024., premda nije uspjela formirati vladu.
Činilo se da je uspon populističke desnice nezaustavljiv
U Njemačkoj je Alternativa za Njemačku (AfD) na izborima 2025. postala druga najveća parlamentarna stranka, što je posebno značajno s obzirom na njemačku povijest i dugogodišnji politički konsenzus o izolaciji krajnje desnice. Trumpov povratak u Bijelu kuću 2025. godine dodatno je učvrstio dojam da je riječ o dugoročnom političkom preokretu.
Prema istraživanju međunarodnog projekta PopuList, koje je obuhvatilo 31 europsku državu, krajnje desne stranke na posljednjim nacionalnim izborima osvojile su više od 23 posto glasova, dok je 1995. njihov udio iznosio oko pet posto, a prije deset godina oko deset posto, piše britanski Guardian. Ukratko, uspon populizma sve više je izgledao kao dugoročna promjena političkog poretka.
Koji su korijeni nezadovoljstva?
Kako objašnjava američki Pew Research Center u analizi objavljenoj u svibnju ove godine, financijska kriza 2008., dužnička kriza eurozone, gospodarske posljedice pandemije koronavirusa i kasniji rast inflacije pridonijeli su pesimizmu koji je narušio povjerenje u tradicionalne političke stranke i postojeći poredak.
Takav pesimizam dio je šire krize povjerenja ne samo u tradicionalne političke stranke i nacionalne institucije nego i u politički i gospodarski poredak koji se na Zapadu razvijao nakon Drugog svjetskog rata.
Taj se model temeljio na predstavničkoj demokraciji, međunarodnoj suradnji, jačanju institucija i gospodarskom rastu, uz očekivanje da će svaka sljedeća generacija živjeti bolje od prethodne. Razmjere gospodarskog pesimizma pokazuje i istraživanje Pew Research Centera iz 2024. godine, prema kojem je u deset europskih država medijan od 70 posto ispitanika smatrao da će djeca u njihovoj zemlji financijski živjeti lošije od svojih roditelja.
Nezadovoljstvo nije bilo samo gospodarsko. Politički znanstvenici Pippa Norris s Harvarda i Ronald Inglehart sa Sveučilišta Michigan još su 2016. u istraživanju “Trump, Brexit, and the Rise of Populism” upozorili na takozvanu kulturnu reakciju (cultural backlash). Prema njihovoj tezi, dio podrške populističkim pokretima proizlazi iz otpora brzim društvenim promjenama, uključujući promjene tradicionalnih vrijednosti, nacionalnog identiteta i odnosa prema migracijama.
Usponu populista pridonijele su i društvene mreže, koje su im omogućile izravnu komunikaciju s biračima i zaobilaženje tradicionalnih medija, čiji utjecaj slabi, navodi Reutersov institut.
Populistička obećanja ne izdržavaju test stvarnosti
No kada populisti dođu na vlast, velika obećanja sudaraju se sa stvarnošću. Orbán je obećavao preporod Mađarske, a nakon 16 godina vlasti njegova je Mađarska najkorumpiranija članica EU, prema Transparency Internationalu te posljednja u EU po stvarnoj individualnoj potrošnji po stanovniku.
U Srbiji je Vučićeva vlast ostavila iza sebe sustav obilježen klijentelizmom, korupcijom i političkom kontrolom institucija. Prema Transparency Internationalu, Srbija je 2025. zabilježila najlošiji rezultat na indeksu percepcije korupcije u posljednja dva desetljeća i postala najlošije rangirana država zapadnog Balkana.