Ljeta gospodnjega 2025. ‘naše malo misto’ podno Bašajkovca roštilja se i peče te su sve oči uprte u nebesa: hoće li kakav oblak prosuti dugo očekivanu kišu.
Toliko je ugrijalo da su i event terase u centru skoro pa prazne, a uzvišeni službenici i politički vjerodostojnici raspiruju klime po kancelarijama.
Još malo pa će put Jadrana, Grčke, Antalije, a oni malo više rangirani u Azure, Havaje a bogme i Dubai.
Ne treba ih osuđivati, ipak su se napatili donoseći općedruštvene dobrobitne odluke od kojih ćemo svi imati koristi. Čak bi ih trebalo poslati par mjeseci na godišnji da se ljudi pošteno odmore.
Sitni zub će i ovo ljeto toćati noge na Karabunaru, Crnoj Stini i ostalim lokalnim destinacijama moleći Boga da se gore pomenuti dugo ne vrate u fotelje.
U svoj ovoj žegi i omorini desilo se – Tompsonovo, događaj koji je uzdrmao Balkan od Bregane pa do južne Morave.
Koncert koji će po mnogo čemu biti upamćen, a najviše po hajkama naših dragih sunarodnjaka i komšija sa istoka.
Ma koliko hvaljen i isto tako osporavan Marko je dokazao da je zvijezda u Hrvata i da njegov muzički pravac pronalazi veliki broj obožavatelja.
Da je zaradio novac, jeste no i da je duplo više ne bi trebalo biti zamjerke. Mulac iz Čavoglava sa puškom u ruci devedesetih, a poslje sa mikrofonom unovčio je glas i treba da zaradi te ga ne treba trpati u isti koš sa ostalim ratnim profiterima.
Da bi ga oblatili pojedini bošnjački i svi redom srpski portali, novinske agencije i mnogi pojedinci znani i neznani radili su u tri smjene gadeći Perkovića Marka.
Tako Bošnjaci zaključiše da spominjanje Bosne u Markovim pjesmama poziva na drugo poluvrijeme, da je tolika količina ustašluka nevjerojatna i da malo fali da pola miliona ustaša ne navali na Izačiće pa put Sarajeva.
Olako Bošnjaci zaboravljaju kako i oni slave i diče se Otomanskim osvajačima, vijore Turske zastave i veličaju negdašnje naše okupatore.
Izgleda da je i postrojavanje četnika u Zvorniku mala maca za ustašu Marka. One preko Drine ne treba ni spominjati, njima ustaše jurišaju Beogradom, a kamo li neće Zagrebom.
Sve u svemu, jest da Marko u nekim pjesmama koketira sa ustaštvom, no očito da plodnog tla za to ima, a omladini pojašnjavati povijesne činjenice je nemoguća misija.
Stoga ostaje nada da ćemo ne dao Bog kakvog rata u startu imati pola miliona nabrijanih ratnika, a ne nekakve bojne koje ratuju po njemačkim kavanama.
M. Konta