Dana 7. lipnja 879. godine Papa Ivan VIII. uputio je tri pisma Hrvatima – Knezu Branimiru, ninskom biskupu Teodoziju i cijelom hrvatskom narodu.
Učinio je to nakon što mu je knez Branimir pisao da se s cijelim narodom vraća u zajedništvo s Rimokatoličkom Crkvom (koje je bio prekinuo njegov prethodnik Zdeslav oslonivši se na Bizant i Carigrad).
Prije svega treba napomenuti kako je papa Ivan VIII. najprije (21. svibnja 879.) priznao međunarodnu nezavisnost hrvatske države, što je u to vrijeme značilo međunarodno priznanje.
Hrvatski narod tada je zauvijek potvrdio vjernost Katoličkoj Crkvi i vjeru u Boga, na temelju čega će poslije, tijekom osmanskih osvajanja biti prozvan “Antemurale Christianitatis“, prenosi Direktno.
Nakon priznanja, uslijedila su tri važna pisma, kojima je papa Ivan VIII. prihvatio povratak Hrvata u zajedništvo sa Svetom stolicom.
Riječ je o događaju koji predstavlja prvo međunarodno priznanje mlade hrvatske države kojim ona ulazi u krug zapadnih kršćanskih i civiliziranih naroda. Taj dan obilježava se kao Dan hrvatske diplomacije.
U tom povodu valja podsjetiti na jubilej iz 1979. godine, pod nazivom “Branimirov Jubilej“, kad je cijela Crkva u Hrvata slavila 1100 godina tog povijesnog događaja.
Pred oko 10.000 Hrvata zajedno sa svim hrvatskim biskupima papa Ivan Pavao II. služio u Bazilici sv. Petra po prvi puta svetu misu i izrekao propovijed na hrvatskom jeziku.
Tekst pisma
Dodajmo kako su pisma pape Ivana VIII. pisana su latinskim jezikom. Tekst namijenjem knezu Branimiru glasi:
“Dragom sinu Branimiru! Čitajući pisma tvoga gospodstva, što si nam ga po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao, razabrah jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Pa jer s voljom Božjom ponizno ispovijedaš i želiš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetomu Petru i nama, koji smo po milosti Božjoj namjesto njega.”
“Zato uvelike zahvaljujemo gospodstvu tvojemu ovim našim pismom apostolskim, pa te s očinskom ljubavlju kao najmilijega sina primamo i u duhu grlimo, gdje se vraćaš u krilo svete Stolice apostolske, majke tvoje, u kojoj su se i pređi tvoji iz najbistrijega vrela pojili slatkim napitkom svetoga nauka; i bit ćemo ti skloni apostolskom dobrotom, da bi vazda lebdjela nad tobom milost i blagoslov od apostolskih glava sv. Petra i Pavla, pa i danas te da bi uvijek bio čitav i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji neprestano ljudskom spasu zasjedaju i staju na put, i da bi lakše stekao žuđenu pobjedu nad neprijateljima.”
“Kako smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku sv. Petra, digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš.”
Papa ga je opomenuo
“Jer, kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazivao za ljubav Božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim, tako ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima. I zato opominjem revnost tvoju, da u svim svojim djelima imaš uvijek pred očima Gospodina, da ga se bojiš i svim srcem ljubiš”.
“Kad je to tako, ako svojim dobrim djelima, što sada sjaju, proslaviš Boga, bez sumnje će te jednom ovjenčati vječna slava jer on preko Mojsija sam svjedoči da tako čini, govoreći: ‘Proslavit ću one koji mene slave.’ Pa kako si preko spomenutog već svećenika Ivana od naše vrhovne vlasti molio troje, da te za bolji spas tvoj blagoslovimo našom apostolskom riječju, to smo vrlo rado učinili.”
‘Najmiliji sin‘
“S očinskom te ljubavlju kao najmilijega sina primamo i u duhu grlimo, gdje se vraćaš u krilo svete Stolice apostolske, majke tvoje, u kojoj su se i pređi tvoji iz najbistrijega vrela pojili slatkim napitkom svetoga nauka. Kako smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku sv. Petra, digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš. ”
“A budući da smo spoznali da je ovaj isti svećenik Ivan u svemu tebi i nama uistinu vjeran, podali smo mu naše apostolsko pismo da ga preda bugarskom kralju. Stoga te molimo, daj za ljubav svetomu Petru i nama da s tvojim dopuštenjem obavi to poslanstvo bez otezanja, pa zato tebi za ljubav tvoju mnogo zahvaljujemo.”
Dnevnik.ba
