Odvjetnici optuženog Adnana Tulića predložili novinara kao svjedoka kako bi krivični proces tekao bez fokusa javnosti, službenica OSCE-a svjedočila o procesnoj svinjariji
Piše: M.D.
Suđenje Adnanu Tuliću zamjeniku glavne tužiteljice Tužilaštva USK-a na Općinskom sudu u Livnu zbog krivičnog djela Obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti iz člana 268. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH po optužnici Tužilaštva SBK počelo je udaljavanjem novinara M.D. iz sudnice na četvrtom katu suda.
Sutkinja Valentina Brnić prihvatila je prijedlog Tulićevog branitelja Sanina Pešte da novinara M.D. pozove kao svjedoka obrane što je svojevrsna procesna zloupotreba i onemogućavanje medijskog praćenja ovog krivičnog predmeta.
Eto, „čega se lik dosjetio“. Novinar i „budući“ svjedok nije uspio doznati čak ni okolnosti zbog kojih bi trebao svjedočiti u korist optuženog, a po toj logici stvari svjedok obrane bi mogao biti i Halil Lagumdžija, predsjednik VSTV-a, koji je koliko i pomenuti novinar involivran ili ima saznanja o Tuliću i njegovom sumnjivom kreditu.
Da će ovaj „visokorizični“ sudski predmet imati i bizarnu muljažu a „u skladu sa zakonom“ pokazalo se na ovom ročištu kada se uz Tulićevog odvjetnika Peštu „ukazao“ i Davor Martinović iz Mostara ne samo kao odvjetnička logistika, nego vjerojatno mnogo više kao potpora iz VSTV-a suspendiranom i optuženom zamjeniku glavne tužiteljice USK-a.
Naime, Martinović je član VSTV-a ispred odvjetničke struke i bio je to, naravno, i u vrijeme kada je Tulić suspendiran do okončanja ovog sudskog postupka.
Ovdje se postavlja pitanje ne suptilnog nego brutalnog sukoba interesa moćnog visokog pravosudnog službenika koji svojim institucionalnim utjecajem može i to i čini, presudno utjecati vjerojatno i na epilog ovog predmeta.
Uloga Martinovića je vjerojatno da svojim „autoritetom“ kao član pravosudnog Olimpa stavi do znanja sutkinji Brnić kako tužitelje poput Tulića treba njegovati i čuvati kao posebno zaštićenu vrstu čak i kad čine krivična djela.
Županijska tužiteljica Edina Mešić ispitala je četiri svjedoka, bivše i sadašnje članove UO Kantonalnog fonda za boračka pitanja USK-a kod koga je optuženi Tulić ishodovao povoljni kredit od 95.000 KM sa kamatom od 2 posto sa rokom otplate od 20 godina.
Iza zatvorenih vrata sudnice ispitani su Šemsudin Abdić, Nedžad Grošić, Selim Toromanović i Elhad Topić.
Ročištu je prisustvovala službenica OSCE-a Anđelka Knežević.
Neslužbeno, sutkinja Brnić ostala je zbunjena kada je prilikom uzimanja generalija optuženog prešutjela činjenicu da optuženi Adnan Tulić ima dvije CIPS adrese – jednu u gradu, a drugu u Lohovu kod Bihaća gdje je izgradio navodni stambeni objekt koji je pretvoren u vilu za iznajmljivanje.
Do sada nismo znali da se na području jedne općine/grada mogu imati dva stalna prebivališta. Ali – može. (etto.ba)
