U Ljeto Gospodnje 2025. Livno je ušlo, kao što i priliči, vatrometom i solidnom količinom pirotehnike, kao da se nagovještavalo nizu burnih događaja koji će uslijediti.
Po starom dobrom običaju, povuci – potegni, dobismo i gradsku vlast koja, vidi belaja, ne dolazi sama sebi na sjednice, a i kada dođu bolje da sami sebi podijele ostavke.
Za nadati se da će kroz godinu dvije i početi nešto raditi, dok se ugnijezde u razna povjerenstva, odbore i sl.
Opasno je kad Duvnjak popizdi i odluči da zatvori, ni manje ni više, nego – autobusni kolodvor?!
Sreća pa mu ne prodaše bolnicu ili, recimo, Elektro! Ćileta nasekira žena i, prc Milojka, sklopka OFF. Pa svi palimo svijeće, a ne samo uzoriti građani.
Ćile se ugojio i interni odjel pretvorio u teretanu, a kirurški odjel prenamijenio u galeriju duvanjske kulturne baštine.
Dok se Ćile ne izmiri sa ženom, djeca će nam igrati nogometa dok čekaju autobuse, mogu polagati vozački. Pa ti imaj posla sa Duvnjacima, nisu nam u stanju oprostiti što su se rodili u mrskom Livnu, a i one ex tablice još sanjaju.
Kako su gradske jasle sve kraće, a privezane stoke sve više, logično je da je u jednom momentu pofalilo nafake. Pa se kosi gdje god se stigne.
Kinezima rasprodašmo brda za bagatelu, te sreća naša da se još uvijek drže samo bure, ako otkriju i jugovinu crno nam se piše.
Moja vukojebina, nekad mirna i zabačena, zaštićena borovom šumom, južno od Livna, pomalo postaje atraktivna lokacija za vikendice, buduće centre razularenih momačkih, djevojačkih i svakojakih večeri.
Rasproda se sve živo.
Od Crne stine neće ostati kamen na kamenu, jer su je hohštapleri uzeli na oko te će privezani na gradske jasle i to sve rasprodati, ako već i nisu. Red je da se i ovi novoizabrani namire kao i njihovi prethodnici.
Bojkot trgovina u Livnu uspio.
Prodalo se devet jogurta manje, dvije banane sagnjile i jedna mineralna izvitrila na polici. Livanjske gazde u očaju stavili smoki na popust pet posto. Devet penzionera izginulo u borbi oko bobi flipsa.
I dok se proljeće stidljivo ukazuje po razrovanim proplancima, a ptičice pjevaju kroz prigušivače, jer se boje Talijana, livanjska svakodnevnica ide dalje.
Za nadat se da nam ‘Ercegovci ove godine neće smotati asfalt sa magistralnih puteva te ga prostrat negdi oko Klobuka jer su nam sve ostalo ionako uzeli.
M. Konta