Zamjenik ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Josip Brkić nedavno je uputio pismo američkim kongresnicima, predsjedniku Odbora za vanjske poslove Pododbora za Europu u Zastupničkom domu SAD-a Keithu Selfu i članu toga odbora Williamu R. Keatingu u kojem je opovrgnuo tvrdnje ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića koji je ranije predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića optužio za blokadu američkog plinskog projekta kroz BiH, piše Večernji list BiH.
Ovo pismo dolazi nedugo nakon što je Konaković sudjelovao na konferenciji o Daytonu u Zagrebu i upravo u tom trenutku iz njegova sarajevskog ureda odaslano je pismo, u najmanju ruku, politikantskog sadržaja.
– Ministar Konaković u svom je pismu prenio osobna stajališta, koja u najboljem slučaju odražavaju stavove bošnjačkih stranaka u državnoj Vladi, no nisu stajališta Bosne i Hercegovine ni stavovi bošnjačkoga naroda u BiH – naveo je Brkić. Ova situacija postavlja ozbiljna pitanja o privatizaciji pozicije ministra vanjskih poslova, odgovornosti i opasnosti od zloupotrebe političke moći u međunarodnim odnosima.
Brkić je u pismu naglasio da su Konakovićeve izjave o plinskoj interkonekciji, koje su se fokusirale na optužbe prema Čoviću i HDZ-u BiH, bile politički motivirane i neusklađene sa stvarnim interesima BiH. Upozorio je da je ministar Konaković svojim postupcima zapravo privatizirao vanjsku politiku BiH, pretvarajući svoju poziciju u sredstvo za promicanje interesa bošnjačkih stranaka, zanemarujući tako šire nacionalne interese zemlje.
Jedan od ključnih dijelova pisma odnosi se na projekt Južne plinske interkonekcije s Hrvatskom, koji Brkić smatra strateškim projektom za BiH, koji “nudi priliku za energetsku stabilnost i diversifikaciju, smanjujući ovisnost o jedinom izvoru energije i omogućujući pristup novim tržištima”. Brkić je također istaknuo kako je suradnja s Hrvatskom nužna za uspješan razvoj tog projekta, naglašavajući da je “Hrvatska u ovom procesu pokazala najviše kooperativnosti”, što je, prema njegovim riječima, ključ za političku i ekonomsku stabilnost BiH.
Brkić se u svom pismu nije osvrnuo samo na opasnost koju predstavlja Konakovićeva privatizacija vanjske politike već i na šire političke posljedice koje proizlaze iz unutarpolitičkih sukoba. Upozorio je da si BiH ne može priuštiti političke podjele koje se odražavaju na vanjsku politiku i međunarodne odnose jer takvo ponašanje može imati dugoročne negativne učinke na zemlju, osobito u pogledu američkog angažmana.