Oženio sam Švabicu, dobili smo dijete… a završio sam deportiran u BiH
.
Došao sam raditi u Dortmund prije tri godine na građevini. Upoznao sam je u jednom noćnom klubu i vremenom smo počeli živjeti zajedno. Dobili smo bebu i tada smo već živjeli zajedno više od dvije godine.
.
Radio sam svaki dan, a nakon posla, umjesto da odmaram, tokom cijele trudnoće sam čistio, spremao hranu i radio sve kućne poslove. Ona nije htjela prstom da mrdne.
.
Zadnja dva mjeseca počela je sa drugaricom izlaziti subotom navečer, a ja sam morao da čuvam dijete. Prvih nekoliko subota dolazila je kući ranije, oko 23 sata, ali je vremenom počela dolaziti tek ujutru, pijana. Jednu noć su je do stana dovela dva muškarca jer nije mogla hodati. Rekli su da su je vidjeli ispred kafića i samo joj pomogli da dođe kući, ali nisam znao da li da im vjerujem.
.
Zadnju subotu dovezao ju je neki automobil ispred zgrade oko četiri sata ujutru. Popio sam rakije i pukao mi je film. Čim je ušla u kuću, krenula je prema spavaćoj sobi da spava, a ja sam je zaustavio i kao pravo muško lupio rukom od sto i rekao:
“Dosta više — gdje hodaš po cijelu noć?
.
I opalio sam joj jednu vaspitnu, jer sam se iznervirao.
.
Ona mi je odgovorila:
“To se tebi više ne živi u Njemačkoj. Tko si ti da mi kažeš gdje ću ja da idem.”
.
Nakon toga je nazvala policiju i ispričala razne stvari, tvrdeći da sam je mjesecima maltretirao.
Završio sam u pritvoru mjesec dana, a nakon toga sam deportiran u Bosnu i Hercegovinu.
Danas više ne čujem ništa ni o djetetu. Ona ne želi da se javi, a ja sam ostao bez obitelji i života koji sam pokušavao izgraditi.
.
