Prema Eurostatu, 92,7 milijuna ljudi u Europskoj uniji, odnosno 20,9 posto stanovništva, bilo je tijekom prošle godine izloženo ovom riziku. To je oko 600.000 ljudi manje nego godinu ranije, kada je udio iznosio 21 posto
Gotovo svaki peti stanovnik Europske unije izložen je riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, pokazuju podaci Eurostata koji otvaraju sve važnije pitanje europskog životnog standarda – koliko zarada uistinu vrijedi kada se plate stanovanje, hrana, energija i ostali osnovni troškovi. Prema Eurostatu, 92,7 milijuna ljudi u Europskoj uniji, odnosno 20,9 posto stanovništva, bilo je tijekom prošle godine izloženo ovom riziku. To je oko 600.000 ljudi manje nego godinu ranije, kada je udio iznosio 21 posto. Blagi napredak, međutim, ne mijenja činjenicu da je socijalna ranjivost i dalje prisutna kod petine stanovništva Unije. Ovaj pokazatelj ne znači da svi obuhvaćeni žive ispod istog praga siromaštva. On uključuje ljude izložene novčanom siromaštvu, ozbiljnoj materijalnoj i socijalnoj uskraćenosti, kao i one koji žive u kućanstvima s veoma niskim intenzitetom rada. Zato pruža širu sliku socijalnih problema, ali ne pokazuje sam po sebi koliko novca pojedincu nedostaje za pristojan život. Koliko osnovni izdaci mogu opteretiti kućni proračun pokazuju podaci iz Njemačke. Prema njemačkom Saveznom zavodu za statistiku, 11,2 posto stanovnika živi u kućanstvima koja na stanovanje izdvajaju više od 40 posto raspoloživog prihoda. Kada stanovanje uzima veliki dio zarade, za hranu, prijevoz, odjeću i druge potrebe ostaje manje novca. Neplanirani troškovi tada lakše narušavaju financijsku ravnotežu kućanstva, a mogućnost štednje postaje ograničena. Zbog toga visina plaće nije dovoljna za procjenu životnog standarda – važno je i koliki dio prihoda odlazi na osnovne potrebe. To pitanje posebno je važno za ljude koji su iz regije otišli u inozemstvo u potrazi za boljim primanjima. Veća zarada i dalje je važan motiv za odlazak, ali njezina stvarna vrijednost ovisi o troškovima stanovanja, obiteljskim obvezama, sigurnosti zaposlenja i mogućnosti da se dio prihoda uštedi.
– Banjolučanka Nada M., koja godinama živi i radi u Njemačkoj, kaže da u razgovorima s poslodavcem i drugim ljudima primjećuje sve veće nezadovoljstvo ekonomskim i političkim prilikama u zemlji, kao i kritike vlasti kancelara Friedricha Merza. Iz razgovora s običnim ljudima sve je vidljivije njihovo rastuće nezadovoljstvo ekonomskim i političkim prilikama u zemlji – priča Nada za „Glas Srpske”.
Ona dodaje da među ljudima podrijetlom s prostora bivše Jugoslavije primjećuje zanimanje za odlazak u Austriju, gdje traže povoljnije uvjete za život i rad. Prema njezinim zapažanjima, dio Poljaka također se vraća u svoju zemlju.
– Iskreno, i ja sve češće razmišljam o povratku ili odlasku u drugu zemlju. Sve sam bliže toj odluci. Uostalom, sin i snaha nedavno su pronašli bolji posao u Austriji – otkriva ova Banjolučanka.
Njezino iskustvo ukazuje na to da odluka o ostanku u inozemstvu ne ovisi samo o visini zarade. Ako stanovanje i svakodnevni izdaci pojedu veliki dio prihoda, veća plaća ne mora donijeti i veću štednju ili osjećaj financijske sigurnosti. Na životni standard u idućem razdoblju mogli bi utjecati i slabiji gospodarski izgledi. Europska komisija u svojoj je prognozi procijenila da će rast bruto domaćeg proizvoda u Europskoj uniji usporiti na 1,1 posto, dok bi inflacija mogla dosegnuti 3,1 posto. Za 2027. godinu predviđeni su rast od 1,4 posto i usporavanje inflacije na 2,4 posto.
Komisija je pogoršala izglede zbog novoga energetskog šoka povezanog sa sukobom na Bliskom istoku. Skuplja nafta i plin povećavaju troškove poduzeća, a dio tog pritiska može se prenijeti na potrošače. Konačni učinak ovisit će o kretanju cijena, zarada i sposobnosti kompanija da apsorbiraju dio dodatnih izdataka. Zato rast zarada sam po sebi nije dovoljan pokazatelj napretka. Ako cijene osnovnih potreba rastu brže od prihoda, kupovna moć slabi čak i kada je plaća nominalno veća. Upravo odnos zarada i stvarnih troškova života određuje koliko novca kućanstvima ostaje za štednju, neplanirane izdatke i sigurniju budućnost.
Rast cijena energenata pojačava pritisak na europsko gospodarstvo, dok pad burzovnih indeksa odražava oprez ulagača. Plin se približio razini od 1000 eura za 1000 kubičnih metara, a nafta „Brent” premašila je 110 dolara po barelu, povećavajući troškove proizvodnje, prijevoza i života. Na nizozemskom plinskom čvorištu cijena plina dosegnula je 90,16 eura po megavatsatu, odnosno oko 946 eura za 1000 kubičnih metara, najviše od prosinca 2022. godine. Europska skladišta popunjena su oko 75 posto, a njemačka nešto više od 61 posto, što pojačava zabrinutost uoči zime. Istodobno, politička i fiskalna neizvjesnost u Francuskoj i oprez pred objavljivanje poslovnih rezultata velikih kompanija dodatno opterećuju burze.