Među grobnim prilozima pronađeni su rijetke, potpuno čitave keramičke posude, ulomci luksuznog stakla, nakit, metalni dijelovi nošnje, te novac iz vremena rimskog cara Konstantina Velikog, koji je, kako historija bilježi, bio najvažniji vladar iz perioda kasne antike
Ispod livanjskih oranica u selu Suhača, na lokalitetu Štitić, arheolozi su sklopili još jedno poglavlje priče stare više od šesnaest stoljeća. Završetkom treće kampanje sistematskih iskopavanja, stručni tim Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno, predvođen arheologinjom Marijom Marić Baković i njenim kolegom Filipom Ćubelom, javnosti je predočio fascinantne nalaze koji bacaju potpuno novo svjetlo na kasnoantički period u Bosni i Hercegovini.
Istražujući nekropolu iz 4. stoljeća, arheolozi su naišli na 23 groba očuvana u svom izvornom položaju (in situ). Među grobnim prilozima pronađeni su rijetke, potpuno čitave keramičke posude, ulomci luksuznog stakla, nakit, metalni dijelovi nošnje, te novac iz vremena rimskog cara Konstantina Velikog, koji je, kako historija bilježi, bio najvažniji vladar iz perioda kasne antike.
Ali ono što je preko noći pretvorilo ovo nalazište u arheološku zagonetku bilo je jedno specifično, ponavljajuće zapažanje: u svaki grob postavljene su točno tri keramičke posude.
Ključ za razumijevanje antičkog Balkana
Značaj lokaliteta Štitić nadilazi lokalne granice i stavlja Bosnu i Hercegovinu na kartu najvažnijih kasnoantičkih nalazišta u regiji. Riječ je o najstarijoj do sada sustavno istraženoj nekropoli na livanjskom području, s grobovima koji su ostali netaknuti od trenutka kada su pokojnici u njih položeni. Zahvaljujući činjenici da određeni dijelovi zemljišta stoljećima nisu uništavani dubokim oranjem, arheolozi su mogli izravno s tla, bez nagađanja, iščitavati povijest.
Otkriće savršeno očuvanih posuda, čiji se oblik mogao jasno prepoznati tijekom samog iskapanja, prava je gozba u arheologiji. Najčešće se pronalaze samo mali fragmenti iz kojih se mukotrpno rekonstruira prošlost. Ovi nalazi pružaju neprocjenjive informacije o svakodnevnom životu, tehnologiji i estetskim standardima kasnoantičkog razdoblja na području današnje Bosne i Hercegovine.
Šta nam govore eksponati?
Pronađeni predmeti nisu tek puki muzejski primjerci – oni su intimna svjedočanstva o identitetu, transformaciji i vjerovanjima ljudi koji su ovdje živjeli. Oni nam pričaju priču o burnom procesu romanizacije autohtonog ilirskog plemena Delmata.
Na ovom prostoru vidljiv je impresivan kontinuitet sahranjivanja koji spaja dva svijeta. Tokom prva tri stoljeća naše ere, ovdje su se pokapali spaljeni ostaci pokojnika. O tome svjedoče raskošno reljefno ukrašeni dijelovi kamenih osuarija (kamenih posuda za kosti i pepeo op.a.) u koje su Delmati, pod snažnim kulturnim utjecajem Rimskog carstva, polagali ostatke svojih bližnjih.
Međutim, eksponati iz 4. stoljeća otkrivaju tektonski pomak u ljudskoj svijesti i kulturi. Tijekom druge polovice 3. stoljeća, pod utjecajem novih religijskih pokreta i postupnog širenja kršćanstva Carstvom, stanovnici Suhače napuštaju tradiciju kremiranja i prelaze na pokop s kosturima. Novac cara Konstantina I., pronađen u grobovima, ne samo da precizno datira ove pokope, već i simbolizira novo doba u kojem je kršćanstvo postalo priznata religija.
Ukratko, ovaj mali komad metala pronađen u livonskoj zemlji nepobitan je dokaz da je drevna Bosna i Hercegovina disala istim ritmom kao i tisućama kilometara udaljeni Carigrad (današnji Istanbul, nap.p.), koji je dobio ime po caru. U antičkom svijetu, polaganje novca u grob najčešće se povezuje s običajem plaćanja lađaru Haronu za prolaz u zagrobni život (tzv. Haronov obol). Međutim, odabir kovanice s likom cara Konstantina nosi i dublju ideološku poruku. U to vrijeme car nije bio samo politički vođa, već živi simbol države, poretka i, nakon 313. (Milanski edikt), zaštitnik nove religije – kršćanstva.
Nakit i metalni dijelovi odjeće svjedoče o modi, staležu i zanatskom umijeću tog vremena, dok staklene posude govore o razvijenim trgovačkim vezama i prisustvu luksuzne robe na ovom, naizgled izolovanom, području.
Svjetska zagonetka broja tri
Ono što Štitić uzdiže na razinu fenomena koji intrigira svjetsku znanstvenu zajednicu upravo je ritualni element s tri posude. Zašto tri? Je li to ranokršćanska simbolika Svetog Trojstva, nastavak starijeg poganskog kulta ili specifičan obiteljski i klasni ritual karakterističan samo za ovo područje? Odgovor na to pitanje mogao bi ponuditi nove uvide u duhovni život i pogrebne rituale kasne antike diljem Europe.
Utrka s vremenom u naseljenom mjestu
Istraživanje na Štitiću koji se nalazi unutar naseljenog područja, prostor za dalja iskopavanja je fizički ograničen. Ipak, uz nesebičnu podršku i razumijevanje lokalnog stanovništva, arheolozi za narednu godinu planiraju nastavak radova. Cilj je ambiciozan, ali jasan: istražiti kompletnu nekropolu i locirati antičko naselje koje još uvijek spava skriveno negdje u blizini, čekajući trenutak da progovori o našim najdubljim korijenima.
Ko su Delmati i kako je nastala Dalmacija?
Nalazi iz Livanjskog polja zapravo su materijalni dokaz nevjerojatne transformacije – priča o tome kako je ponosno, divlje pleme Delmata preživjelo sudar s najvećim carstvom antičkog svijeta, na kraju postavši njegov neizostavan dio.
Delmati (ili Dalmati) su jedno od najmoćnijih, najratobornijih i najtvrdoglavijih ilirskih plemena koje je ikada koračalo Balkanom. Upravo su oni naseljavali prostor današnjeg Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja, kao i dio srednje Dalmacije. Livanjsko polje bilo je jedno od njihovih glavnih uporišta. Transformacija Delmata od zakletih neprijatelja Rima do građana koji u grobove polažu novac rimskog cara Konstantina predstavlja jednu od najfascinantnijih priča u povijesti Bosne i Hercegovine.
Kada je Rim počeo širiti svoj utjecaj na istočnu obalu Jadrana, Delmati su postali njihova najveća noćna mora. Pljačkali su rimske saveznike, odbijali platiti porez i žestoko branili svoju teritoriju. Sukobi su trajali punih 150 godina kroz niz takozvanih Dalmatskih ratova. Rimski Senat je morao slati svoje najbolje generale kako bi slomio Delmate. Čak je i slavni Julije Cezar tokom svog boravka u Iliriku imao ogromnih problema s njima. Otpor je konačno slomljen tek nakon gušenja Velikog ilirskog ustanka (Batonov ustanak) od 6. do 9. godine naše ere, pod komandom budućeg cara Tiberija.
Po ovom plemenu, čitava rimska provincija dobila je ime Dalmacija.