Dragutin Topić, europski prvak u skoku u vis 1990. godine u Splitu, danas je trener svojoj kćeri Angelini, brončanoj s EP-a u Münchenu prošle godine, koja je na mitingu u Zagrebu pobijedila u dalju
Dragutin Topić (52) bio je velika atletska zvijezda u bivšoj Jugoslaviji, a poslije u Srbiji. Kao junior osvojio je svjetski naslov u Plovdivu 1990. godine, a samo nekoliko tjedana poslije kao 19-godišnjak osvojio je seniorsko europsko zlato u Splitu. To mu je ostala i jedina zlatna medalja u povijesti na velikim natjecanjima na otvorenome.
– Europsko prvenstvo u Splitu uvijek ću pamtiti, to mi je bilo jedno od najljepših natjecanja. Stadion u Poljudu bio je dupkom pun, ne samo za vrijeme mog nastupa, već sve dane europskog prvenstva. Za to me razdoblje vežu najljepše emocije. Bio sam klinac i sve što se događalo mi je bilo nekako nestvarno, kao u bajci. Razmišljao sam samo o tome kako ću se susresti sa svojim idolima koje sam do jučer gledao na televiziji, ali onaj gore odlučio je da budem prvak. I do danas sam ostao najmlađi prvak Europe u povijesti. Bili smo smješteni u Lori i sjećam se da smo se svaki dan kupali i u streljani gađali iz zračne puške. To su mi bili glavni treninzi, neka vrsta razbibrige, a pokazalo se to djelotvornom formulom u toj priči – rekao je Topić.
Kad smo već kod spavanja u Lori, zadnju večer tamo se niste baš naspavali?
– Da, zbog cimera Stevana Zorića koji je zadnju večer doveo svoju djevojku u sobu pa sam čučao ispred vrata sa zlatnom medaljom – prisjeća se Topić uz smijeh tih splitskih dana.
Nevjerojatno je da ste nastupili na čak šest Olimpijskih igara, od Barcelone 1992. do Londona 2012. godine.
poster
– Naravno, najviše ću pamtiti Atlantu 1996. godine kada sam bio četvrti. Drvena medalja nije baš popularna među nama sportašima, ali taj rezultat danas nešto vrijedi. Bilo je to vrijeme kada se teško živjelo u Srbiji. Imali smo dvije godine embarga, nemogućnost nastupanja na velikim natjecanjima, velike psihološke krize, financijski debakl. Vozio sam stari Yugo i bilo je puno trenutaka kada sam morao posuđivati novac da bih natočio benzin.
U karijeri ste nastupali za Crvenu Zvezdu, Partizan, Vojvodinu, ali i za Spartak iz Subotice?
– Ovo sa Spartakom je vezano za košarku. Obožavam igrati košarku i tako sam se registrirao za Subotičane. Čak sam dvaput pobjeđivao na All star vikendu u zakucavanjima. Pamtit ću tricu koju sam zabio Crvenoj Zvezdi. Nitko u tom napadu nije htio šutirati pa sam se ohrabrio i pogodio.
Karijeru ste završili u 41. godini kada ste bili jedan od najstarijih sportaša na Igrama u Londonu.
– Da, krenuo sam u trenerske vode. Još i prije Igara u Londonu. Bio sam trener supruzi Biljani koja je u troskoku osvojila četvrto mjesto na svjetskom prvenstvu u Berlinu 2009. godine. U međuvremenu sam osnovao svoj klub Top jump. Treniramo na Banovu Brdu, a tijekom zime u dvorani na Banjici. Klub trenutačno ima 200 članova i članica. Naravno, među njima se rezultatima ističe kći Angelina koja je prošle godine osvojila brončanu medalju na Europskom seniorskom prvenstvu u Münchenu.
A druga kći Sofija?
– Ona još ne zna čime bi se bavila. Imam dojam da bi, kada bismo je pitali da bira sport ili slikanje, izabrala ovo drugo. Za sada ne “grize” za sport, no vidjet ćemo – naglasio je Dragutin.
