Lidija Stojanović je s 11 godina dobila autoimuni hepatitis.
Transplantacija jetre bila je jedina nada za njezino preživljavanje, a onda je na blagdan Bogojavljenja 2018. dobila poziv koji je čekala.
U isto vrijeme u Bijeljini Fatima i Kasim Emšija proživljavali su najteže trenutke u životu. Njihova kći Lejla iznenada je umrla zbog izljeva krvi u mozak.
U najvećoj boli odlučili su se donirati njezine organe, a jetru je dobila Lidija. Nakon šest godina sudbina je tako namjestila da se Fatima i Lidija upoznaju krajem ove veljače. Ekipa Žene Blica nazočila je tom trenutku, a prenosi srpska.info.
Sjećanje na Lejlu. Suze zbog gubitka. Osmijeh zbog spašavanja jednog mladog života.
Držanje čvrsto za ruku. Emocije koje nezaustavljivo naviru bez želje da se kontroliraju. Taj dan ih je spojio i ti osmijesi uz suze na licu majke koja je izgubila kći kad joj je bilo tek 20 godina bili su svojevrsno olakšanje – barem nepravedan prerani odlazak njezine jedinice nije bio potpuni gubitak.
Jedna mlada, prelijepa i predivna djevojka nastavila je živjeti zahvaljujući njezinoj Lejli. Sada su se konačno srele.
“Konačno sam je mogla zagrliti”
– Prije nego što smo se upoznale, čule smo se mnogo puta i kada smo se vidjele uživo, imale smo dojam da se već znamo, ali sretne smo što smo konačno imale priliku zagrliti se i izljubiti – drhtavim glasom rekle su Fatima i Lidija Stojanović, a nitko od nazočnih nije se mogao otrgnuti dojmu koliko Lidija i Lejla sliče jedna drugoj.
A da nije samo fizička sličnost ono što povezuje Lidiju i Lejlu, otkrila je Fatima, žena mirne naravi, velike empatije i ogromnog srca, piše Žena Blic.
– Njih dvije imaju i dosta sličnih osobina. Obje su emotivne. Lejla je također voljela baviti se humanitarnim radom. Bila je vesela kao što je Lidija sada – priča Fatima.
A onda su se obje sjetile tog sudbonosnog 18. siječnja 2018. godine. Lidiji su iz bolnice javili kako se pojavio donor i kako je u pitanju jedna mlada djevojka koja je tragično izgubila život. Ta djevojka bila je Fatimina Lejla.
Rekla mi je samo: – Mama, jako me boli glava.
– Lejla je tog dana trebala biti u Tuzli. Studirala je novinarstvo i trebala je imati ispit, ali je došla zbog svadbe svoje rodice.
Pokazala mi je slike s vjenčanja, ručala, presvukla se da se malo odmori kako bi navečer išla na proslavu. I odjednom ju je zaboljela glava. Rekla mi je: – Mama, jako me boli glava i koči mi se vrat. Brzo sam pozvala supruga i taksi da odemo u Hitnu. Već nije mogla stajati. Kad smo došli u bolnicu bila je u komi. Suprug je pitao može li ići dalje, a liječnica je dopustila samo ako može podnijeti put. Tad su suprugu kazali kako je pukla aneurizma, odnosno kako se dogodio izljev krvi u mozak.
Krenuli su za Beograd. Lejla u komi, u vozilu Hitne pomoći, a Fatima automobilom, s Lejlinom sestrom Alisom i njezinim mužem.
– Ispred Urgentnog centra u Beogradu čekao nas je naš rođak Dragan koji nam je rekao kako su Lejlu već pregledali te da je u lošem stanju. Nadali smo se da će preživjeti. Ali, doktor u Beogradu nije okolišao. Rekao je da mozak pliva u krvi i da će ostati tu na uređajima – drhtavim glasom prepričava Fatima Emšija.
Sutradan su im priopćili kako mozak više nema nikakvu funkciju i da nema potrebe da Lejla bude više na uređajima.
Tada su ih upitali za doniranje organa. A Lejla, kao da je nekad predosjetila, pa je svojoj majci jednom rekla kako bi voljela spasiti nečiji život na taj način i da je to jako humana gesta.
Lejlina želja donirati organe
– Otišla sam vidjeti Lejlu i u tom šoku sam se odmah sjetila tog razgovora. Kontaktirala sam supruga i rekla doktorima da mogu donirati organe – Lejlinu jetru i bubreg. Srce je dugo bilo na uređajima i oštetilo se. Da me to nisu pitali, ostala bi mi žal poslije jer znam da je to bila njezina želja – sjeća se Fatima, a Lidija (34), koja je prošle godine dobila prestižno priznanje “Najžena Blic žene”, dodaje kako je ponosna što je dobila priliku da jedna tako divna djevojka nastavi živjeti kroz nju i da joj se san sada konačno ostvario nakon što je upoznala ljude koji su joj omogućili da živi i imala priliku zahvaliti im.
A samo Fatimina duša zna kako joj je bilo u tim trenucima kada se opraštala od svoje kćeri, koju su ona i suprug pokušavali dobiti 12 godina i koja je bila jedina svjetlost u životu, te odlučila donijeti tako uzvišenu i humanu odluku, prenosi Žena Blic.
Lidija i Fatima su se u lipnju prošle godine čule telefonom prvi put, nakon što se kći Lejlina kuma javila Lidiji na Instagramu i zatražila kontakt.
Čule su se telefonom te, ma koliko se trudile da budu jake i razgovaraju bez suza, obje su se odmah rasplakale. Susret uživo bio je još emotivniji.
“Lidija je sad kao naša”
– Gubiš nekoga bez koga ne možeš zamisliti život, ali sam svjesna kako tu nema spasa. I kad je tako, zašto da netko drugi ne dobije prigodu živjeti. I tu je sada naša Lidija. I kada sam je vidjela prvi put, osjetila sam neko olakšanje.
Kao da sam vidjela svoju kćer – priča ova hrabra majka, kojoj su bile potrebne tri godine kako bi smogla snage i potražila one u kojima živi dio njezine Lejle, sve dok prošle godine njihov rođak nije čuo Lidijinu priču na televiziji, kada su njih dvije stupile u kontakt i sada se konačno upoznale.
– Ona je sad kao naša. Ja vjerujem u Boga i u sudbinu. Da je Lejla tog dana bila u Tuzli, sve bi se tamo dogodilo i možda bi bio spašen netko drugi. Ovako je vjerojatno to bilo namijenjeno baš Lidiji. Za kraj želim reći da za moju Lejlu nije bilo spasa, ali da je zahvaljujući njezinim organima spašen jedan život. Zato želim poručiti da svi koji mogu urade isto jer osjećaj da je spašen nečiji život i da netko vaš kroz nekoga drugog živi je poseban – zaključuje Fatima za Ženu Blic.
