Kamene staze na otoku Pagu te surova i gola priroda čine ga nestvarno lijepim. Svugdje oko nas je samo zrak, kamen, tirkizno more…
U godišnjem planu našeg Planinarskog društva “Cincar” u ovo doba godine našlo se mnogo atraktivnih izleta, a mi smo se nakon Biokova odlučili da sljedeći bude Pag i čuvena staza “Life on Mars”, piše Večernji list BiH.
Na početku relativno pitoma i zelena staza, koja prolazi imanjima mještana, omeđena suhozidima i obiljem bambusa, počinje “bijeliti”. Sve oko nas je sami kamen, kao da smo ušli u neku drugu dimenziju.
Kamena pustinja
Kamena pustinja, puna raspuknutih stijena, zorno svjedoči kako se njima tijekom cijele godine “poigravaju” olujni vjetrovi, kiša i sunce. Tu i tamo naiđemo na pokoje stado ovčica koje među kamenjem traži tek iznikle travčice i cvijeće. Pitamo se kako uopće preživljavaju i koliko je truda i prijeđenih kilometara potrebno da bi unijele dovoljnu količinu hrane!? Svugdje oko nas samo zrak, kamen, tirkizno more. Zalazimo među stijenje. Okruženi smo kamenjem svih veličina i nestvarnih oblika te postajemo svjesni zašto ovu stazu nazivaju “Life on Mars”.
Samo kamen na brdovitom terenu i nepregledni suhozidi koji se nigdje kao na Pagu ne mjere u tisuću kilometara. Nekad davno posložile su ih vrijedne ruke paških težaka. Podizali su ih kao prirodne granice među pašnjacima, dovoljno visoke da ih ovce ne mogu preskočiti i dovoljno jake da ih jaka velebitska bura ne poruši. Skupina se rastegnula, kondicijski spremniji odmaknuli su naprijed. I dalje smo uživali u surovu kršu, prekrasnim svemirskim prizorima. Na trenutke nam se činilo da satima hodamo bez cilja, iza svake uzvisine skrivala se ista takva uzvisina, s uskom kamenom stazom, koja vodi do – ničega. Barem nam se tako nakon 5-6 sati hoda onako iscrpljenima činilo. Prijeteći oblaci tjerali su nas da ubrzamo i izvlačimo i zadnji atom preostale snage. Dolazimo do staze zbijene uz suhozid, a njemu nikad kraja. I konačno ugledasmo otvor sa srušenim trošnim vratima. Iza njih – civilizacija. Napokon! Ali i zahtjevno spuštanje koje nam je odnijelo svu preostalu snagu. Ulazimo u autobus. Oblaci prosuše kišu, a mi udobno smješteni u toplom razmišljamo o viđenom, sređujemo dojmove. Pag je definitivno poseban po mnogočemu. Surova i gola priroda čine ga nestvarno lijepim i doista imate osjećaj da se ne nalazite na Zemlji.
Sveti Vid
U kampu Šimuni pod kišom tražimo svoje mobilne kućice. Od planiranog roštilja nema ništa. Padalo je cijelu noć, ni jutro nije bilo bolje, tako da odustajemo od druge ture, uspona na najviši otočki vrh – Sveti Vid, puno kraću i manje zahtjevnu turu od ovih 17-ak “marsovskih” kilometara. Veći dio odlučio se za posjet sirani i Mljekari Gligora, obilazak pogona i degustaciju svih vrsta čuvenog paškog sira. Ulazimo u autobus, krećemo za Livno i planiramo sljedeći izlet.
