“UBosni i Hercegovini danas postoje ljudi koji sasvim otvoreno zagovaraju kažnjavanje političkih i ideoloških neistomišljenika, njihovo društveno izopćavanje, pa čak i obračun s njima na ulicama. Istovremeno, oni koji se usude javno govoriti protiv islamizma, vjerskog ekstremizma i radikalizacije bošnjačkog društva izloženi su sve agresivnijim pokušajima zastrašivanja i uklanjanja iz javnog prostora. Posljednjih mjeseci i sam sam postao meta takvog djelovanja, a događaji od 10. oktobra predstavljaju novu i posebno zabrinjavajuću eskalaciju”, napisao je Damir Omerbegović, društveno-politički komentator i publicist.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
Tijekom proteklih dana moj Facebook profil više je puta zaključavan, uključujući i slučajeve neposredno nakon objavljivanja mojih stavova. Uprkos pokušajima da potvrdim identitet i vratim pristup vlastitom profilu, suočio sam se s ponovljenim blokadama i ozbiljnim poteškoćama u pristupu platformi putem koje svakodnevno komuniciram s velikim brojem građana Bosne i Hercegovine i regiona.
Od kompanije Meta zahtijevam da utvrdi uzroke ovih incidenata, uključujući mogućnost organiziranih zlonamjernih prijava ili pokušaja neovlaštenog pristupa. Odgovornost za same blokade još nije utvrđena, ali one dolaze nakon višemjesečnog javnog targetiranja, prijetnji i pokušaja zastrašivanja.
Sve ovo nije počelo jučer. Godinama javno kritikujem politički islamizam, njegov utjecaj na bošnjačko društvo i pokušaje da se nacionalni identitet Bošnjaka poistovjeti s jednom religijom i jednom političkom ideologijom. Zbog takvih stavova suočavao sam se s najprimitivnijim uvredama, lažnim optužbama, javnim proglašavanjem izdajnikom, prijetnjama fizičkim nasiljem i pokušajima pronalaženja moje adrese stanovanja. Zbog ozbiljnosti pojedinih prijetnji obratio sam se i nadležnim organima.
Posebno zabrinjava atmosfera koja se već duže vrijeme stvara u dijelu bosanskohercegovačkog javnog prostora, u kojem su kampanje diskreditacije, javni linč i sistematsko targetiranje neistomišljenika postali gotovo svakodnevna pojava. Pojedinci se javno obilježavaju kao izdajnici, neprijatelji vlastitog naroda, islamofobi i strani plaćenici, njihove izjave se namjerno izvlače iz konteksta, a protiv njih se pokreću kampanje kojima se nastoji uništiti njihov ugled i izazvati neprijateljstvo javnosti. Sve češće se ide i korak dalje, pa se otvoreno govori o potrebi kažnjavanja takozvanih izdajnika, njihovom društvenom izopštavanju, pa čak i fizičkom obračunavanju s njima. Posebno je opasno što se takva retorika ne zadržava na anonimnim komentarima društvenih mreža, nego pronalazi prostor i u medijima i javnim nastupima ljudi koji pretenduju da govore u ime čitavog naroda. Tako se stvara atmosfera u kojoj se političko neslaganje proglašava izdajom, javni progon predstavlja kao patriotska dužnost, a zastrašivanje neistomišljenika postepeno normalizuje. Kada se pojedinca dovoljno dugo predstavlja kao neprijatelja kojeg treba ukloniti iz društva, onda prijetnje njegovoj sigurnosti više nikoga ne bi smjele iznenaditi.
Postavljam javno pitanje: ko je tim ljudima dao pravo da određuju koji Bošnjak zaslužuje govoriti, a kojeg treba kazniti, izolovati ili odstraniti iz društva? Ko im je dao pravo da odlučuju šta jedan Bošnjak smije misliti o islamu, političkim strankama, Zapadu ili vlastitoj historiji? I gdje su nadležne institucije kada se ovakve poruke godinama šire javnim prostorom, a njihovi protivnici suočavaju s prijetnjama i zastrašivanjem?
Ovdje nije riječ o sukobu između muslimana i nemuslimana, niti o napadu na nečiju vjeru. Riječ je o političkom islamizmu i ljudima koji religiju i nacionalnu pripadnost koriste kao sredstvo političke kontrole. Niko nema pravo od Bošnjaka zahtijevati ideološku poslušnost, a posebno nema pravo prijetiti onima koji je odbijaju. Bošnjaci nisu ničije vlasništvo. Nisu vlasništvo vjerskih autoriteta, političkih stranaka, medijskih propagandista niti samozvanih čuvara nacionalnih interesa.
Zato javno pozivam nadležne policijske i pravosudne institucije Bosne i Hercegovine da ozbiljnije ispitaju sve dokumentovane prijetnje, pozive na nasilje i organizovano zastrašivanje političkih neistomišljenika. Pozivam Misiju OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Delegaciju Europske unije, međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava i slobode izražavanja, kao i domaća i strana novinarska udruženja, da obrate pažnju na ovaj slučaj i na širi problem normalizacije ekstremističke retorike. Od kompanije Meta tražim transparentnu provjeru sigurnosnih incidenata i zaštitu mog prava na korištenje platforme bez zlonamjernih zloupotreba njenih mehanizama.
Ne tražim poseban tretman niti zaštitu od kritike. Svako ima pravo da se ne slaže sa mnom, da osporava moje stavove i javno ih kritikuje. Ono na šta niko nema pravo jeste da prijetnjama, zastrašivanjem ili zloupotrebom digitalnih platformi pokušava odlučivati hoću li ja uopće imati priliku govoriti.
Moja poruka onima koji godinama pokušavaju od mene napraviti neprijatelja vlastitog naroda vrlo je jednostavna: nećete me ušutkati.
Neću prestati govoriti protiv islamizma. Neću prihvatiti da se ljubav prema Bosni i Hercegovini dokazuje mržnjom prema drugim narodima, vjerskom isključivošću ili odanošću bilo kojoj političkoj stranci. Neću prihvatiti ni da ljudi koji javno govore o kažnjavanju “izdajnika” sebi prisvajaju pravo da određuju ko je dovoljno dobar Bošnjak.
Ako je cijena javnog iznošenja vlastitog mišljenja to da me nazivaju izdajnikom, neka me tako nazivaju. Ali kada se s uvreda prijeđe na prijetnje, pokušaje zastrašivanja i uklanjanja iz javnog prostora, onda to prestaje biti obična politička polemika.
To postaje pitanje slobode govora, sigurnosti pojedinca i odgovornosti institucija. I zato o tome neću šutjeti.
Damir Omerbegović
Društveno-politički komentator i publicist