Dan drvarskih mučenika: Na molitveni skup stigli i vjernici iz Banje Luke, Livna, Bos. Grahova, Širokog Brijega, Zagreba…

Biskup Komarica je poručio da je „krvavo svjedočanstvo Kristovih vjernika, svećenika, redovnika, biskupa bilo i bit će dragocjeno zdravo sjeme novog rasta i novog bujanja kršćanstva, što svjedoči i povijest Crkve.“

U Drvaru je 27. srpnja 2023. obilježen Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije koji se od 2001. obilježava kao Dan drvarskih mučenika, a od 2008. postaje središnja godišnja biskupijska komemoracija za sve mučenike i žrtve ratova i totalitarizama u XX. st. Molitveni skup je započeo u novom pastoralnom centru u izgradnji pobožnošću „križnog puta mučenika“ koju je predvodio banjolučki dekan i župnik, a nekadašnji drvarski župnik vlč. Žarko Vladislav Ošap. Potom je slavljena sv. misa koju je predvodio banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu sa sedmoricom svećenika, dok je kod oltara posluživao đakon vlč. Marijan Krajinović.

Misno su slavlje pjevanjem uzveličale sestre Služavke malog Isusa iz samostana u Žabljaku kod Livna. Na molitveni skup u Drvar, osim domaćih vjernika, pristigli su i vjernici iz Banje Luke, Livna, Bos. Grahova, Širokog Brijega, Zagreba, Siverića i Unešića. Među njima su bili i predstavnici vlasti, tj. Vlade i Skupštine Hercegbosanske županije, kao i konzul i konzul savjetnik iz Konzulata Republike Hrvatske u Livnu Tomislav Vrdoljak i Božo Vodopija, javlja TABB.

Na početku misnog slavlja drvarski župnik don Davor Klečina podsjetio je na neke povijesne činjenice zbog kojih se vjernici od 2001. okupljaju svakog 27. srpnja na molitveno sabranje u Drvaru. Naime, toga dana 1941. ubijen je drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor kojeg su četnički ustanici ubili zajedno sa skupinom hodočasnika koji su se vraćali s hodošća sv. Ani u Knin, i tako započinje stradanje ne samo drvarske župe i tamošnjih katolika, nego cijele Banjolučke biskupije pa i šire, budući da je Nestor stao na čelo od preko 600 ubijenih svećenika i Bogu posvećenih osoba Crkve u Hrvata u 2. svjetskom ratu i poraću. Istoga dana, a i sljedećih dana, započelo je posvemašnje stradanje i uništenje susjednih župa Bos.Grahova i Krnjeuše, te obližnjeg Boričevca u Lici, pa je samo u ove tri župe Banjolučke biskupije (Drvar, Grahovo Krnjeuša) tih dana pobijeno preko 650 katolika, uglavnom Hrvata, mahom civila. Osim Nestora zvjerski su ubijeni i grahovski župnik don Juraj Gospodnetić, te krnjeuški župnik vlč. Krešimir Barišić zajedno s trojicom sjemeništaraca.

U sve tri župe su do kraja rata posvema uništene župne crkve, groblja, te kuće i imovina domaćih katolika. Nakon rata Hrvatima je zabranjen povratak u te krajeve, a njihova zemlja i imovina je podijeljena lolaknom srpskom pučanstvu.

Toliki razmjeri zločina nad katolicima zapadne Bosne – poštivajući i žrtvu drugih tamošnjih naroda – ne mogu se drugačije okvalificirati nego kao genocid, etnocid, kulturocid i memoricid u pravom smislu riječi, budući da su po svršetku 2. svjetskog rata Hrvati katolici bili potpuno iskorijenjeni na ogromnim prostranstvima zapadne Bosne i istočne Like, tj. na područjima kojen je bilo zahvaćeno „ustankom“ iz ljeta 1941.

Biskup Komarica je u svojoj propovijedi podsjetio da je – ustanovljujući na prijedlog svećenika Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije – odgovorio na poticaj tadašnjeg pape sv. Ivana Pavla II. da se sačuva spomen mučenicima i nevinim žrtvama u Katoličkoj Crkvi. Za mjesto središnje biskupijske komemoracije odabran je Drvar budući je u toj župi započelo stradanje Banjolučke biskupije u 2. svjetskom ratu i poraću. Podsjetio je i da je Sveta Stolica dala 2014. dopuštenje Banjolučkoj biskupiji da može pokrenuti proces beatifiikacije za trojicu spomenutih svećenika te vlč. Antu Dujlovića, župnika u Gumjeri kod
Prnjavora, ubijenog „in odium fidei“ 1943. Biskup je, nadalje, progovorio o važnosti cijenjenj mučeništva u Crkvi od strane hijerarhije i vjernika, zato što su „mučenici u Crkvi Kristovoj svijetli znakovi njezine svetosti. Svjedočki život sve do davanja vlastitog života za Krista i za njegov zakon ljubavi je ujedno dragocjeni, izvanredno potreban doprinos ispravnom poimanju i ponašanju spram dobra i zla, spram očuvanja i izgrađivanja moralnog i etičkog ponašanja – i pojedinaca i cijelog drušva.“

No isto tako – nastavio je biskup – „svojim izvanrednim dosljednim svjedočanstvom za Krista i za Božji zakon, mučenici su ujedno jedan trajni prijekor svima onima koji se ne drže Božjih zapovijedi; koji preziru i Boga i čovjeka kao Božje ljubljeno stvorenje, duhu riječi proroka Izaije: ‘Jao onima koji zlo nazivaju dobrim, a dobro zlom, koji od tame bsvjetlost prave, a od svjetlosti tamu'(Iz 5, 20).“

Biskup je zaključio da je „krvavo svjedočanstvo Kristovih vjernika, svećenika, redovnika, biskupa bilo i bit će dragocjeno zdravo sjeme novog rasta i novog bujanja kršćanstva, što svjedoči i povijest Crkve.“

Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratio fra Miljenko Mića Stojić, član Hercegovačke franjevačke provincije i vicepostulator postupka mučeništva hercegovačkih franjevaca, koji je ohrabrio biskupa, svećenike i vjernike da ne klonu duhom u čuvanju spomena na svoje mučenike i velikane duha. Kao vidljivi plod zajedništva mučeničke Crkve banjolučke i mučeničke Crkve u Hercegovini, istakno je prošlogodišnje postavljanje 290 križeva na Memorijlanom centru Groblje mira na Bilima s ispisanim imenima pobijenih Hrvata katolika iz župe Krnjeuša.

„Molimo se za zagovor svojih mučenika, od kojih će Crkva neke jednoga dana takvima službeno priznati. Tada ćemo živnuti i kao pojedinci i kao narod, duhovno i tjelesno oporavljeni. Nastavit ćemo pisati svoju slavnu povijest i takvu ju predati budućim naraštajima. Opravdani ćemo poći pred svoga Gospodina i on će nam sa smiješkom na licu otvoriti vrata svoga vječnog kraljevstva. Kakvu bismo drugu nagradu mi to trebali?“, zaključio je fra Miljenko.

Nakon svete mise svi su pošli pred spomen-križ poginulim braniteljima u središtu grada, gdje su izaslanstva položila vijence, a biskup Komarica izmolio opijelo za sve žrtve proteklih ratova.

Večernji.ba