Tragedija koja je 4. listopada 2024. odnijela 19 života u Donjoj Jablanici nije pala s neba, doslovno, ali ni pravno.
Dok Tužiteljstvo HNŽ 10 mjeseci nakon tragedije još uvijek radi na slučaju, portal Hercegovina.info rekonstruira dvadeset godina dugačak slijed odluka, propusta i nečinjenja, od prvih iskapanja kamena do potpunog uništenja dijela sela. Ovo je priča o kamenolomu “Šupljika”, firmi bez dozvole, poticajima iz dva proračuna, zatrpanim ljudima i zatrpanoj istini.
Početak priče: 2002. godina – bijeli kamen za nadgrobne spomenike
Kamenolom na lokalitetu Šupljika, među mještanima poznatom i kao Suhi potok iznad Donje Jablanice počeo se koristiti početkom 2000-ih, u poratnom periodu, kada lokalne vlasti nisu imale formirane inspekcijske organe, a zakonski okvir je bio fragmentiran.
Prema izjavama mještana, otac sadašnjeg titularnog vlasnika tvrtke SANI d.o.o., Mujo Hondžo, navodno je imao neformalni papir ratne uprave kojim mu je dopušteno koristiti kamen za potrebe lokalne zajednice. Kamen koji se tu eksploatirao je bijeli arhitektonski kamen, koji se najviše koristio za izradu nišana i drugih vrsta nadgrobnih spomenika.
Taj dokument može eventualno biti u posjedu obitelji Hondžo, no naša redakcija do njega nije uspjela doći, niti je poznato je li u posjedu tužitelja Tužiteljstva HNŽ.
Bilo kako bilo, neautorizirani dokument nikada nije postao pravovaljan akt, ali je postavio temelj za ono što će kasnije biti legalizirano.