Tri dana nakon zauzimanja Kupresa, Srbi su udarili na prijevoj Korićina, da bi se 23. travnja 1992 godine u bitci za Rujane i Čelebić odigrala najteža bitka Domovinskog rata u Livnu.
“Cilj srpskog napada bio je ovladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini Neretve, istodobno izbiti na Vaganj i pod topničko-raketnu kontrolu staviti Split, Makarsku i Sinjsku krajinu. Spajanje srpskih snaga na Neretvi dovelo bi u vrlo težak položaj sve Hrvate u Hercegovini, srednjoj Bosni, kao i Dalmaciji. Dubrovnik bi bio doveden u praktički bezizlazan položaj, a deblokada je upravo trebala započeti”, opisuje Ivica Jularić, bivši pripadnik Crnih mambi koje su na tom terenu srpskom neprijatelju pomrsile račune.
To jutro jedna skupina mambi krenula je u izviđanje prema Kupresu, dok se druga nalazila u podnožju Cincara na protuoklopnoj obuci.
Teška bitka prsa o prsa
“Odmah po dolasku kod Perića kuća razvila se bitka prsa o prsa, mambe svim raspoloživim sredstvima zastrašujućom žestinom udaraju na četnike i zarobljavaju tenk T55. Pripadnik 3. Brigade ZNG-a s obližnje uzvisine uništava maljutkom tenk T84 i oklopni transporter M 60. U pomoć pristiže nekoliko pripadnika HOS-a iz Nuštra, uključuje se i 15-ak domaćih boraca, a u narednih sat vremena i desetak mambi i 30-ak pripadnika treće bojne i bitka se okreće. Tijekom sljedećeg dana linija je predana domaćim snagama. S uzvisine iznad sela Provo, kojih pet kilometara od Rujana, general Mladić i pukovnik Lisica promatrali su taj slom svoje vojske što su je u bijeg natjerali junaci iz Avlije i golobradi maljutkaš iz Osijeka.”
“Golobradi Maljutkaš” je, naime, Osječanin Mario Nađ, branitelj za kojega se tvrdi da je preciznim pogocima i uništavanjem dvaju tenkova te jednog oklopnog transportera promijenio tijek ratovanja na livanjskoj bojišnici i svojim djelovanjem “usmjerio” hrvatske vojnike ka pobjedi. O Nađu je tijekom lanjskog obilježavanja obrane Livna najbiranijim riječima govorio hrvatski predsjednik, a o samom činu najdetaljnije govori sam heroj.
Nevjerojatan preokret zbog preciznog Nađa
“Dobio sam hitnu zapovijed da se javnim generalu (Anti) Rosi nakon čega sam pokupio samo šest maljutki i dvije baterije te jedan pult i krenuo u stožer u Livnu. Nakon toga sam dobio zapovijed da odem u sektor Rujane gdje je crta bila već probijena. Srbi su već ušli kod crkve, škole… Odmah sam krenuo na položaj s dvije maljutke. Jednu sam ja nosio, a drugu moj pomoćnik Mile Granić. Došli smo na manju uzvisinu, na jako bliski susret s tenkovima koji su već bili kod groblja. Nisam imao puno izbora. Od oka sam nanišanio maljutku i zanemario što su nas učili u vojsci… Ispalio sam prvu Božjom rukom i izravno je pogodila i uništila kupolu tenka”, ispričao je Nađ.
Kaže da je tada nastala panika:
“Normalno da je jest, ali kada su vidjeli da je tenk pogođen, da gori transporter, da i oni padaju – sve se preokrenulo. Do kraja dana smo vratili položaje i očistili cijeli teren”, ispričao je o pobjedi u Livnu.
Autor:Snježana Vučković
Dnevno.hr