Pobjeda u Švicarskoj donijela je novu potvrdu koliko je Hajduk sazrio. Del Moral i Fayad, čvrsta obrana i spremnost svakog igrača da odradi posao za drugoga stvaraju momčad čija karizma nadilazi pojedinca. U tom zajedništvu ima nečega što nas je osvojilo i kod juniora 2023. godine.
Hajduku se napokon može vjerovati i kada utakmica krene putem kojim ne bi želio. Kada protivnik počne pritiskati, kada se propusti prilika za mirniju završnicu i kada treba sačuvati ono što je dotad napravljeno. U Thunu je ponovno bilo razloga za nervozu, ali i sve više razloga za povjerenje u ljude na terenu. Ova momčad počinje uvjeravati da zna nositi vlastite ambicije.
Dinamo, Ajax, Varaždin, Thun. Četiri pobjede u nizu, protiv različitih protivnika i u utakmicama koje su tražile različite odgovore. Nakon Dalissonova pogotka u Švicarskoj Hajduk ima šest bodova iz prva dva europska nastupa. U rasporedu koji je mogao iscrpiti momčad i otvoriti pukotine, ona je dodatno ojačala.
I zato je ova pobjeda važna i izvan računice o europskom proljeću. Hajduk je u kratkom vremenu počeo djelovati odraslo. Iza tog dojma stoje odluke pod pritiskom, dobiveni dueli, povratna trčanja i sposobnost da se nakon pogreške nastavi igrati. Sve ono od čega se gradi ozbiljna momčad, a što se u konačnom rezultatu često podrazumijeva.
Del Moral i Fayad daju Hajduku oslonac
Alberto del Moral i Khalil Fayad postali su jedan od najvažnijih razloga zbog kojih ovaj Hajduk ulijeva povjerenje. Njihov se doprinos osjeti u tome koliko momčad može izdržati, koliko brzo može ponovno doći do lopte i koliko pomoći dobiva obrana.
Del Moral upravo u takvoj utakmici dobiva posebnu vrijednost. Dobro čita gdje će nastati problem, ulazi u duel i pojavljuje se na mjestu na kojem njegovoj momčadi treba igrač. Njegov nogomet ima onu vrstu korisnosti koju suigrači vjerojatno najviše cijene: omogućuje im da se oslone na nekoga dok rade svoj dio posla.
Fayad uz njega donosi pregled igre, ali i spremnost da prihvati fizički zahtjevnu utakmicu. U Thunu je dobivao duele, osvajao lopte i odrađivao velik posao u oba smjera. Njih dvojica dala su veznom redu čvrstinu koja je protiv takvog suparnika bila prijeko potrebna.
Upravo se na takvim igračima vidi koliko se promijenio doživljaj ove momčadi. Navijača može osvojiti i pravodobno zatvoren prostor, povratak nakon izgubljene lopte ili jednostavno rješenje kojim se prekine protivnikov pritisak. Kada se to ponavlja, nastaje povezanost koja traje dulje od oduševljenja jednim potezom. Hajduk danas ima sve više igrača kojima se vjeruje zbog načina na koji rade.
Čvrstina se vidi i kada nije sve pod kontrolom
Marešić i Hadžikadunić imali su ozbiljan posao protiv fizički snažnih napadača. Uz njih su Acapandié i Hrgović morali odgovarati na zahtjeve utakmice u kojoj je bilo mnogo kontakta i borbe za prostor. Obrana je odradila velik dio posla zbog kojeg se Hajduk vraća s tri boda, a Silić je u nastavku važnim intervencijama pridonio očuvanju prednosti, ali svakako valja pohvaliti njegovu mirnoću i doprinosu u igri nogom. Upravo je to i prethodilo pogotku Dallisona koji je na koncu odlučio ovaj susret.
Imao je Hajduk u određenim trenucima i sreće, pogotovo u 74. minuti susreta kada je napadač Thuna, Šveđanin Noah Christoffersson, promašio stopostotni „zicer“, praktički prazan gol. No, sve to pripada ovoj pobjedi i nema potrebe naknadno je umanjivati.
Upravo s tim nesavršenostima ona govori nešto o karakteru momčadi. Hajduk je nastavio normalno raditi i nakon propuštenog jedanaesterca Šege da riješi utakmicu. Morao je prihvatiti da će pobjedu trebati braniti do kraja i to mu više ne predstavlja problem. Nešto što je u prošlim, ne tako davnim vremenima, bila otegotna okolnost. No, navijačima Bijelih nakon dugog niza godina patnji, borbi i muke neće biti teško prihvatiti ‘novo normalno’.
Samopouzdanje u nogometu vrijedi onoliko koliko izdrži u takvim okolnostima. Lako ga je pokazivati kada sve ide prema planu. Odrastanje se vidi kada igrač pogriješi, a momčad i dalje ima dovoljno snage i koncentracije da zajednički posao dovede do kraja.
Gonzalo Garcia nakon utakmice posebno je istaknuo zadovoljstvo momčadskom pobjedom i zrelošću igre. Govorio je i o drukčijim zahtjevima protivnika i terena te pohvalio obrambeni posao svojih igrača. To je dobro objašnjenje njegova zadovoljstva: Hajduk je pokazao da može biti konkurentan i u utakmici koja od njega traži prilagodbu.
Za takav razvoj zaslugu ima trener. Kada se u zahtjevnom rasporedu ponavljaju angažman, odgovornost i spremnost na zajednički rad, vidi se učinak svakodnevnog posla. Pobjede mu daju potvrdu, a igrači sve više povjerenja da ono što rade ima smisla.
Karizma cijele momčadi
Ovaj početni sastav još nema jednog igrača oko kojega se vrti cijela priča i uz čiju se osobnost veže sve što Hajduk jest. Ima, međutim, kolektivnu karizmu koja sve snažnije osvaja navijače. Prepoznaje se u načinu na koji ti igrači trče, ulaze u utakmicu i prihvaćaju obaveze.
Dalisson odluči utakmicu. Bamba izbori jedanaesterac. Del Moral i Fayad odrade golem posao u sredini, stoperi izdrže duele, vratar obrani kada treba. U takvoj raspodjeli odgovornosti svaki pojedinac dobiva na važnosti, a Hajduk postaje manje ovisan o tome hoće li netko imati večer nadahnuća.
U tu sliku pripada i Hajdukova desetka Marko Livaja. Njegova veličina i sve što je dao Hajduku ostaju dio ove momčadi. Zato svakako vrijedi čuti i ono što je rekao o manjoj minutaži: ‘Kad ekipi ide dobro moraš poštovati odluke trenera.’ U kontekstu priče o zajedničkom cilju to je važna poruka.
U tom osjećaju zajedništva postoji poveznica s Hajdukovim juniorima iz 2023. godine. Onom generacijom koja je preko Manchester Cityja, Borussije Dortmund i Milana stigla do finala Lige prvaka mladih i uz sebe vezala golem broj ljudi.
Usporedba se odnosi na pripadnost momčadi i podređenost jednom cilju. Tada smo gledali mlade igrače koji su nas iz utakmice u utakmicu uvjeravali da zajedno mogu više. Uz njihov rezultat rasla je i privrženost ljudima koji su ga stvarali. Sličan osjećaj danas počinje buditi seniorska momčad.
Njezinu budućnost tek treba odigrati. Šest bodova ne završava europsku jesen, a četiri pobjede ne rješavaju sezonu. Ipak, dovoljno su vrijedan razlog da se prepozna ono što se upravo događa i dopusti ljudima da u tome uživaju.
Hajduk je, unatoč teretu prethodnih razočaranja i svemu što svaka nova utakmica nosi, naglo odrastao. U Thunu je pokazao čvrstinu, karakter i sposobnost da uspjeh s Poljuda ponese sa sobom. Sve je više njegovih igrača koji zaslužuju pljesak i kada ne naprave neki potez vrijedan divljenja. Takva momčad može osvojiti ljude poštenim radom, trudom i angažmanom. Može im vratiti vjeru da će i sljedeći put netko potrčati za drugoga, preuzeti odgovornost i napraviti ono što utakmica traži.
Jer u ovom Hajduku svi danas igraju kao da im je najvažnije jedno ime. Hajduk.