Osim što im povećava troškove prijevoza, slanje robe na 300 kilometara udaljene granične prijelaze proizvođačima donosi i problem s rokovima isporuke i skraćivanjem roka trajanja proizvoda. Tako hercegbosanski proizvođači gube utrku s konkurencijom
Neusklađenost graničnih prijelaza s potrebama gospodarstva u Bosni i Hercegovini dugogodišnji je problem na koji pozornost skreću uglavnom sami gospodarstvenici. Kategorizacija graničnih prijelaza uključuje i odobrenje za izvoz robe biljnog i životinjskog podrijetla, poglavito nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, piše Večernji list BiH.
Gubici proizvođačima
Do 2013. godine, odnosno ulaska Hrvatske u Uniju, granični prijelaz Kamensko bio je od ključne važnosti za izvoz proizvoda iz Hercegbosanske, pa i susjednih županija, u južne dijelove Hrvatske, tržište kojem ova regija prirodno gravitira. Kamensko je tada vraćeno iz prve u treću kategoriju, čime je prestalo biti granični prijelaz za izvoz robe biljnog i životinjskog podrijetla. To već godinama stvara ogromne logističke i financijske gubitke proizvođačima, koji su sada primorani koristiti udaljene granične prijelaze poput Bijače i Gradiške. To stvara financijske i druge probleme svim izvozno orijentiranim tvrtkama, uključujući i one koji se bave proizvodnjom mliječnih proizvoda i druge lako kvarljive robe.
Osim što im povećava troškove prijevoza, slanje robe na 300 kilometara udaljene granične prijelaze proizvođačima donosi i problem s rokovima isporuke i skraćivanjem roka trajanja proizvoda. Tako hercegbosanski proizvođači gube utrku s konkurencijom. Prisiljeni su isporuke smanjiti na jednu do dvije mjesečno, dok su ranije to radili svakodnevno. Kako je za BHRT izjavio Želimir Čamber, direktor Mljekare Livno, zbog visokih troškova dio asortimana više nije isplativo proizvoditi za to tržište. Uz Mljekaru, trpe i njezini kooperanti. Među njima je Ekofarma Rašćani iz Tomislavgrada – druga po veličini u Hercegbosanskoj županiji, s 340 grla stoke i značajnom proizvodnjom mlijeka. Veće cijene prijevoza reflektiraju se na otkupne cijene mlijeka jer proizvođači ne mogu udovoljiti zahtjevima kooperanata.