Nedavno, u jednom tekstu citam imena poznatih, vaznih, slavnih Livnjaka uz duzno postovanje, vrednovanje vaznih malo Vam je blijedo i subjektivno.

Danas sam imala osobitu cast posjetiti i uruciti poklon osobi cije ime bi trebalo biti pri vrhu validnih popisa VAZNIH livnjaka.

Uz malu tremu, sto cu zateci, kako ce reagirati na dar, da li je lucidna, pokretna, bolesna, jer stara je mozda 90ak. Bije je glas da je stroga, iskrena do bola, nemilosrdna spram nepismenih, lijenih, glupih, silnih bez pokrica.

Zaputim se s posla, hrabro, drvored hrastova poznatih kao Sucica hrasti, pune pluca, idila. Na kraju drvoreda ukaza se kamena kuca, suhozid, drveni stol, klupica na kojoj se odmaraju stare noge. Sjedokosa starica, zamisljena, sa svojim psom, u debelom hladu, ONA cije ime je sinonim strahopostovanja Marija Sučić.

Glasno pozdravim i zbunjeno ko skolarka, izrecitiram tko sam i zasto sam dosla. Grdno se prevarih sto podlegoh stereotipu spram starih osoba, ona smirena, znatizeljnih ociju odslusa moju “recitaciju” i dobrohotno uz sirok osmijeh, rece

– Sjedni, dobro mi dosla.

Ko poplasena kokos sjedoh (sto se i vidi na slici ) te ponovih tko sam i zasto sam dosla, sve streberski, jer nije bas svejedno odgovarati njoj. Generacije i generacije njenih ucenika znat ce o cemu govorim.

Toplim glasom, vodi razgovor, diskretno zapitkuje, komentira, opustih se, kroz glavu mi proleti misao, pa i nije tako strasna ili sam ipak govorila knjizevno, smisleno, svrsishodno, nisam laprdala kao sto trenutno cinim .

Ko u snu, proleti vrijeme, odgovorih na 100 pitanja, umetnuh i ja koje osobno pitanje i komentar, uz njeno odobravanje koje iscitah na starom, dragom licu.

U 97. godini preminula poznata livanjska nastavnica Marija Sučić

Ostala bih s njom jer ugodno je i znam da je ovo neprocjenjiv trenutak koji mi je darovan. Pomilujem psa, teska srca prozborim “Zao mi je ali moram…”

– Naravno, hvala ti, uljepsala si mi dan, navrati kad god..”

Sretna kao dobitnica glavnog zgoditka u dzepu, lagano krenuh kroz drvored starih hrastova, puna dojmova, cujem je kako nesto govori psu, glasom koji je tesao livanjske ucenike, pripremao ih za buducnost, koji nam je osigurao toliko poznatih i slavnih.

Kao sto rekoh na pocetku, nikakve rang liste uspjesnosti ne bi postojale bez onih koji su nam dali temelj, ukazali nam na vrijednost obrazovanja, postenja, iskrenosti, ma kako to nekada grubo bilo. Rijetke su osobe koje i u najtezim vremenima ( citaj ratnim), ustraju na vrijednostima koje nas cine humanim bicem ovozemaljskim.

P.S. Iskreno se nadam da Ona ovo nece procitati jer sigurno bi me bez milosti oprala za sve gramaticke greske u tekstu