Nakon što su se rasporedile po Popovom polju, na današnji dan, 1. listopada 1991. godine, pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) napali su područje hercegovačkih sela Ravno i Hrasno. Bio je to prvi oružani napad JNA na teritorij Bosne i Hercegovine.
Preko Hercegovine do Dubrovnika
Dokumentacija Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju potvrđuje kako su 1. listopada 1991. snage JNA pokrenule napad na dubrovačku regiju iz smjera Crne Gore, Bosne i Hercegovine i s Jadranskog mora.
Posebno su stradala područja južne Hercegovine. JNA je opljačkala, spalila i sravnila sa zemljom sela Hrasno i Ravno, naselja bez vojno i radno sposobnog stanovništva.
Bio je to početak realizacije strateškog plana opkoljavanja i zauzimanja Dubrovnika. U postupcima pred Haškim tribunalom navedeno je da su snage JNA pod zapovjedništvom Pavla Strugara, Miodraga Jokića, Milana Zeca i Vladimira Kovačevića 1. listopada krenule u napad na dubrovačku regiju. Postrojbe koje su djelovale u operaciji uključivale su regularne kopnene i mornaričke snage JNA, kao i druge formacije podređene JNA.
Borbe na dubrovačkom području nastavile su se tijekom sljedećih mjeseci. Haški tribunal je u predmetu Pavla Strugara utvrdio kako je od 1. listopada 1991. uspostavljena blokada Dubrovnika.
“Nije naš rat”
Blokada je trajala do Operacija Čagalj i Lipanjske zore u kojima su u lipnju 1992. godine snage Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane oslobodile dolinu Neretve i prekinule blokadu.
Napad na Ravno i Hrasno dogodio se gotovo pola godine prije nego što će rat zahvatiti veliki dio Bosne i Hercegovine. Vlasti u Sarajevu ignorirale su razaranja na tlu Bosne i Hercegovine. Tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, na upit novinara o spaljivanju Hrvatskog sela Ravno u Popovu Polju izjavio je: “Ovo nije naš rat”. Za pola godine cijela je zemlja bila u plamenu rata, ubijanja i progona civila.