Zapovjedništvo HVO Žepče 01.06.1992.godine u Maglaj upućuje vod za posebne namjene Glavnog stožera HVO Žepče i jednu ojačanu pješačku satniju, te se odmah pristupa blokadi željezničkog i cestovnih prilaza gradu
Udruga nositelja ratnih odličja HVO-a Zeničko- dobojske županije, podsjetila je prvog dana mjeseca lipnja na događaj koji se već 34 godine uporno prešućuje, činjenicu da su hrvatski branitelji, pripadnici postrojbi HVO-a i HOS-a početkom lipnja 1992. krenuli u misiju spašavanja Maglaja od napada Vojske Republike Srpske. „U jeku napada VRS na Komušinu iz pravca Teslića te početka otvorene srpske agresije na Maglaj, koja počinje granatiranjem Poljica i drugih naselja naselja na lijevoj obali rijeke Bosne, Krizni štab općine Maglaj donosi odluku koja je spasila Maglaj od pada i zauzimanja od strane VRS. Naime, 01.06.1992. godine Krizni štab općine Maglaj s predsjednicom Aidom Smajić na čelu, donosi Odluku broj:01-98-1/92 od 02.06.1992. godine kojom se obrana općine Maglaj povjerava zapovjedništvu HVO Žepče, Zavidovići, Maglaj i Teslić sa sjedištem u Žepču. Ovom odlukom se postrojbe Teritorijalne obrane i MUP-a Maglaj, stavljaju pod zapovijedanje HVO Žepče, uz obvezuju nošenja oznaka HVO-a kao i oznaka Republike BiH. Zahvaljujući ovoj odluci 111xp Brigada, u suradnji sa ostalim postrojbama HVO-a uspjela je obraniti od srpske agresije.
Zapovjedništvo HVO Žepče 01.06.1992.godine u Maglaj upućuje vod za posebne namjene Glavnog stožera HVO Žepče i jednu ojačanu pješačku satniju, te se odmah pristupa blokadi željezničkog i cestovnih prilaza gradu. Istovremeno se organizira izvlačenje civila sa Bijele Ploče i Plana te formira crta obrane koja će ostati nepromijenjena tijekom cijelog rata. Nekoliko dana kasnije u Maglaj kao dodatno pojačanje ulaze i postrojbe Hrvatskih obrambenih snaga – HOS koje zajedno sa HVO i TO učvršćuju crte obrane oko Maglaja. Zapovjednik HOS pukovnik Robert Brešić kasnije će biti postavljen za zapovjednika obrane grada Maglaja“, podsjećaju iz UNRO HVO ZDŽ uz osvrt na prijeratni sastav stanovništva u Maglaju i događaje koji će uspijediti, a u kojima im je obrana Maglaja plaćena šutnjom i zarobljavanjem 27 hrvatskih branitelja.
„Prema popisu iz 1991.godine općina Maglaj imala je 43. 388 stanovnika. Od toga je bilo 19. 569 Muslimana, 13- 312 srba, 8.365 hrvata, 1508 Jugoslovena i 634 ostala. Prema istom popisu u naselju Bijela Ploča živjelo je samo 7 Hrvata, a upravo je iznad tog naselja HVO postavio crte obrane. Iz ovih brojki i činjenica jasno je vidljiva veličina i nesebičnost pomoći koju je u tom ključnom vremenu HVO pružio Maglaju. Od 02.06.1992 do 22.03.1993 godine, ukupno 295 dana Zapovjedništvo HVO-a uspješno je branilo i obranilo Maglaj, dok su pripadnici Teritorijalne obrane a kasnije Armije RBiH , dobivali na vremenu, naoružavali se i dolazili do ratnih iskustava. 22.03.1993. godine vodstvo Maglaja, s Aidom Smajić na čelu, donosi Odluku broj:01-023-108/93 kojom poništavaju Odluku ( broj:01-98-1/92 od 02.06.1992. godine) kojom se obrana Maglaja povjerava Zapovjedništvu HVO Žepče, Zavidovići ,Maglaj i Teslić . I pored ove odluke, postrojbe HVO-a nastavljaju braniti Maglaj do početka sukoba između HVO i ARBiH, 24.06.1993. godine, kada pripadnici ARBiH zarobljavaju 27 pripadnika 111xp brigade Žepče na crtama obrane prema srpskoj vojsci, odnosno zarobljavaju one koji su do toga trenutka te iste Maglajce branili.
I pored velikog broja pokušaja od strane zapovjedništva 111xp brigade Žepče da dođe do razmjene, 27 pripadnika HVO koji ni trenutka nisu ratovali protiv ABiH zatočeništvo provode po maglajskim zatvorima kao ratni zarobljenici, sve do 05.03.1994. godine kada su i razmijenjeni. 34 godine kasnije sve relevantne institucije i dalje uporno prešućuju da je HVO Žepče toga sudbonosnog dana, 01.06.1992.godine kada se odazvao na očajnički poziv u pomoć i obranu grada, zapravo spasio grad koji je bio ostavljen i prepušten sam sebi. Prešućivanje ove povijesne činjenice dijelom možda opravdavaju i nemilim posljedicama koje je ostavio nepotrebni sukob između HVO i ARBiH koji je počeo 24.06.1993.godine, međutim sve to ne može promijeniti činjenicu da su u presudnom trenutku Maglaj spasili bojovnici HVO koji su nesebično došli pomoći braniti grad i njegove stanovnike“, poručuju članovi udruge nositelja ratnih odličja HVO ZDŽ.
Priča o zarobljavanju pripadnika HVO-a iz Žepča i okolnih mjesta mogla bi se iskoristiti za scenarij filma na temu ratne izdaje rijetko viđene čak i na prostorima BiH, izdaje koja je već 34 godine obavijena velom šutnje onih koji su izdali one koji su ih branili i obranili kad je bilo najteže.