Zdravstveni sustav u Bosni i Hercegovini suočava se s izazovima, posebno u ravnoteži između javne i privatne prakse. Ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar Ante Kvesić ilustrirao je problem konkretnim primjerom.
– Liječnik koji napusti bolnicu u jedan sat poslijepodne i ode raditi privatno, naplaćuje pregled između 80 i 90 maraka. Taj isti liječnik, dok radi u bolnici, za pregled pacijenta s uputnicom, kada uračunamo vrijednost njegova rada, dobije 8 do 9 maraka. Tu priča prestaje – pojasnio je on u razgovoru za Fenu.
Kako ističe, problem nije samo u praksi, već u financiranju. – Naše zdravstvo temelji se na doprinosima, što generira vrlo ograničena sredstva. Godinama odlazim u Njemačku, radio sam u bolnicama i privatnim klinikama u Essenu, Münchenu i Nürnbergu, gdje sam vidio kako sustav može funkcionirati. Tamo imate desetak osiguravajućih kuća koje se natječu za usluge bolnica, diktiraju cijene i osiguravaju održivost. Kod nas to ne postoji – objašnjava.
Javni doprinosi, privatni troškovi Financiranje po paušalu, koje se svake godine unaprijed određuje, ograničava i bolnice i osiguravatelje, smatra Kvesić. – Premda djelatnici zavoda često imaju dobre namjere, svi su suočeni s ograničenjima koja sustav ne može nadmašiti. Istovremeno, privatne klinike u Mostaru, kojih ima barem dvadesetak, funkcioniraju na potpuno drugačijim financijskim principima. Kada bi privatne poliklinike radile po našim bolničkim cijenama, već bi se zatvorile – dodaje Kvesić, navodeći da cjenovnik bolnice datira još iz 1988. godine.