Izgradnja vjetroelektrane Čadilj, na području između Livna i Glamoča, pretvorila se iz energetskog projekta u jedno od najosjetljivijih društvenih i političkih pitanja u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Iako projekt predviđa izgradnju 23 vjetroturbine ukupne snage 138 MW, što se predstavlja kao korak prema energetskoj tranziciji i neovisnosti, na terenu dominira sasvim drugačija slika – nezadovoljstvo, nepovjerenje i otvoreni otpor lokalne zajednice.
Investitor, tvrtka WPD Adria, planira zahvat na prostoru koji se nalazi uz samu granicu Livna i Glamoča, u neposrednoj blizini planinarskog doma i osjetljivog krškog područja. Upravo taj prostor mnogi smatraju jednim od najvrjednijih prirodnih resursa Livanjskog kraja, zbog čega su reakcije lokalnog stanovništva sve snažnije.
Gradonačelnik Livna Darko Čondrić jasno je poručio da Grad nije bio uključen u proces donošenja ključnih odluka. “Rekao sam da se Livno brani i danas u svim segmentima. Stav Grada je jasan – nismo za izgradnju vjetroparkova na području Kruga. Rekao sam da se Livno brani i danas u svim segmentima, svako sa svoje pozicije rada. Stav Grada je jasan oko područja Kruga. Nismo za izgradnju vjetroparkova, vjetroelektrana na području Kruga. Kao što znate Grad Livno je pokrenuo studiju zaštite Kruga i događa nam se jedan paradoks. Livno znači želi zaštititi Kruge, pokrenuli smo studiju zaštite Kruga, a na prostoru općine Glamoč, uz samu granicu s Livnom, se izdaju koncesije i rade vjetroparkovi.”, rekao je Čondrić.
Posebno je upozorio na pravni okvir u kojem su koncesije dodjeljivane. “Mnoge koncesije dodijeljene su u trenutku kada županijski zakon o koncesijama nije bio na snazi, nakon što ga je Ustavni sud FBiH proglasio ništavnim. To znači da su se odluke donosile u pravnom vakuumu, praktički bez zakona. Uz to, nemamo informaciju da je održana kvalitetna javna rasprava. To je neprihvatljivo”, naglasio je.
Najžešće reakcije dolaze iz redova braniteljskih udruga, koje ovom pitanju daju i snažnu emocionalnu dimenziju. Željko Krišto, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, bio je izravan: “Žalosno je da neki uzimaju sebi za pravo da ono što je obranjeno krvlju sada daju za sitniš ili gotovo besplatno. Ako treba, branitelji će opet braniti Livno. Nećemo šutjeti dok se naš kraj rasprodaje.”
Sličan ton imao je i Dragan Konta iz Udruge nositelja ratnih odličja HVO, koji je otvoreno doveo u pitanje ekonomsku logiku projekta. “Za pravo služnosti na tom prostoru predviđena je godišnja naknada od svega 463 konvertibilne marke. Ako je to cijena devastacije jednog od najvećih prirodnih i turističkih potencijala ovog kraja, onda je svima jasno da ovdje nije riječ o interesu građana, nego o nečemu sasvim drugom”, upozorio je Konta.
Upravo ta brojka dodatno je rasplamsala nezadovoljstvo. Mještani sve glasnije govore o “rasprodaji prostora za sitniš”, dok istovremeno upozoravaju na dugoročne posljedice za okoliš, vodne resurse i turizam.
Otpor nije ostao samo na riječima. Lokalni stanovnici već su izlazili na teren i fizički blokirali radove, tvrdeći da nisu bili informirani niti uključeni u proces donošenja odluka. “Nitko nas ništa nije pitao. Došli su strojevi i počeli kopati. Ovo je naš prostor i nećemo ga prepustiti bez borbe”, poručuju mještani.
Cijeli slučaj tako prerasta okvire jednog energetskog projekta i otvara šira pitanja: tko odlučuje o korištenju prostora, tko od toga ima korist i gdje je granica između razvoja i zaštite prirode. Dok investitor govori o zelenoj energiji i budućnosti, lokalna zajednica sve glasnije upozorava da bi cijena takvog razvoja mogla biti previsoka – i nepovratna.
