Livno je dugi niz godina u silaznoj putanji. Iako gradska uprava godinama napuhava statističke podatke istina je itekako bolna.
Privatizacijom rasturena ionako oskudna privreda dovela je do egzodusa stanovništva livanjskog kraja. Sela su opustošena u tolikoj mjeri da je prosjek starosti preostalih stanovnika iznad pedeset godina.
Pozatvarane područne škole slikovito govore o budućnosti.
U međuvremenu, dok se omladina iseljavala, mlade obitelji sa djecom tražile novi dom širom Europe, domoljubne snage okupljene u još domoljubnije stranke stvarale su Livno po svom ukusu.
U taj krug pomno odabranih ljudi nije mogao svatko da pristupi. Trebao si biti teški dupelizac, odan partiji, a poželjno je bilo i da se u crkvi sjedi u prva tri reda.
Usljed nedostatka stručnosti potrebne za (ne)obavljanje raznih dužnosti, dupelisci i podanici su upućivani na “poznate” univerzitete da steknu potrebnu naobrazbu.
Danas imamo eminentne i stručne kadrove svjetske kvalitete koji upravljaju svim sferama naših života.
Stoga, itekako čudi sveopća erozija kvalitete života u našem gradu uz takve stručnjake.
Gomilanje ‘stručnih’ kadrova po raznim potrebnim i nepotrebnim službama, dovelo je do toga da preko sedamdeset posto proračuna ode na račune uposlenih po raznim javnim službama.
Na njihovu žalost, novca je sve manje, a apetiti sve veći, pa se pristupilo prodaji sveg živog. Sve što je u javnom vlasništvu može na bubanj te ni spomenik kralju Tomislavu nije siguran od prodaje ako se pojavi kakav parajlija.
Unazad godinu-dvije započela je prodaja placeva u neposrednoj blizini sela Trčić (selo Trčić je izbrisano iz popisa naseljenih mjesta odlukom stručnih službi grada Livna i proglašeno Karijanima, iako se spominje još od davne 1800. godine pod nazivom Trčić. Pametnom dosta).
Pohvalna su nastojanja da se ta očuvana priroda oplemeni i otvori za određeni vid turizma po nekom urbanističkom planu, osmišljenom i razrađenom u vidu kakvog elaborata.
Na žalost, prodaja tih placeva se provodi po načelu: Četiri kolca u gepek i proberi!
Crnu Stinu neću ni spominjati, ona je već uveliko privatizirana i njen izgled u narednim godinama ovisit će o mokrim snovima njenih vlasnika.
Devastacija i gradilište u samoj blizini slapova kod Kelavinog mlina samo je dokaz do kud vodi samovolja ‘turističke mafije’ spregnute sa službama grada Livna.
