Kronika našega maloga mista VII.

Ljeta gospodnjega 2025. podno Bašajkovca naša mala kasabica pomalo, al’ sigurno, korača ka kraju još jedne izreprizirane godine.

Godine za koju se zasigurno neće zapisati ništa posebno, a ni pametno. Odnarođena vlast i dalje puše u iste lopovske diple, a narod pokoran i ubožan trpi i stenje pod jarmom vlastitog okupatora.

No kako se bliži vrime Božića, okićene jelke i šarene lampice sa ukrasima rastjerivaju crne misli. Ako se još šta i obisilo po sušarama, puna šaka brade.

Da nebi baš bilo sve tako idilično pobrinu se naši dragi mafijaši pa u nedostatku guzičarenja po morskim destinacijama, roštiljima i eventima, udare u bjes i međusobne obračune.

Pa je tako prva adventska svića upaljena u znaku Komunalnog poduzeća?

Poduzeća koje bi po nekom poslovnom pravilu trebalo biti prosperitetno, sa dobrim plaćama, još boljim penzijama.

No jok!

Pod mafijaškim jorganom blagostanja nema i neće ga biti. Džaba preletači i džaba većina, džaba nove uprave i novi direktori, komunalci će opet biti oglođani od novih gladnih kojota.

Gradu koji ima tri rijeke prijeti nestašica vode!? Austrougarske cijevi na izvoru Dumana? Prstenasti vodovod pojeo milione, nikada dovršen. Apsurd do apsurda.

Još da u Livnu ponestane sira i – motaj kablove. Za sve poslove obavezan psiho test samo nije za političare. I onda se čudimo što nam je ovakvo stanje u Livnu.

Malo je tu istinski sposobnih ljudi koji obnašaju funkcije, većina su teški bilmezi, seljoberi, kompleksaši sa zajedničkom osobinom – lopovlukom.

I zato, deset godina bojkotirati sve izbore, neka se sami biraju. I onako su sami sebi dostatni, treći dan nakon izbora narod za njih ne postoji.

Za nadati se da struja i internet ne teku austrougarskim vodovima te da ćemo Božić i Novu godinu dočekati sa berićetom. Živili!

M. Konta