
Ljeta gospodnjega 2025. u naše malo misto stiglo je proljeće, ptičice cvrkuću i sve je ozelenilo.
Učmala i stisnuta kasabica ispod Bašajkovca pomalo se budi te su dežurne kavopije zauzele terase kafića. Tu se razmatra aktualna politička situacija te se sklapaju i rasklapaju poslovne suradnje.
Ekonomski osnaženu, povoljno izdanim koncesijama, našu kasabicu čekaju bolja vremena i procvat na svim poljima.
To što, malo-pomalo, te koncesije istražuju organi pravde ne treba da brine, za vjerovati je da fali pokoji papir, štembilj i sl. nije za neku uzbunu. Za uzbunu nije niti gradsko vijeće niti donešeni proračun.
Zar itko ima obraza spočitavati nešto vrlim stručnjacima koji su pozamašnu svotu love podijelili poslije mnogih neprospavanih noći, elaborata i istraživanja javnog mijenja.
Pobogu, treba dati onima koji imaju, a oni koji nemaju ionako su se već navikli da nemaju.
Eto, vatrogasci se nešto bune za povišicu?
Alo, gospodo, oni su vam osigurali vodu, hajd’ gasi praznim šmrkom kad ste face, ako budete dobri, pojačat će vam pritisak na hidrantima.
U modu je ušlo i to da se osnivaju raznorazne udruge, nema kakvih nema, nema sela bez dvije, tri minimum.
Udruga igrača bele, udruga balotaša, udruga ožujskog, susjedno selo udruga karlovačkog, udruga ćelavih, udruga čupavih. Nema šta se nije udružilo pod kapom nebeskom.
A onda, komad papira i u općinu gdje se ganjaju članovi vijeća, lobira se za lovu. Tko naganja više vijećnika, dobije i više love.
Tko šiša oboljele od karcinoma, udrugu Puž i sve one kojima bi trebalo dati mnogostruko više novca no što im se daje.
Na spomen pučke kuhinje vlastodršcima se diže kosa i gadljivo odmahuju glavom umazanom od janjetine, a pola penzionera poslije trinaestog u mjesecu ujutro razmišlja: dal’ da se umije il’ da se ubije.
No i pored svega, donešeni proračun je razvojni, razvijaju se novi uhljebi i džabalebaroši.
Nezaobilazna događanja proljećem u našoj maloj kasabici su i Dani obrane. Iznova će se otresti prašina sa bajraka te će prvoborci prodefilirati crtom obrane tj. glavnom ulicom i zapaliti svijeće.
Pojedinci su se toliko nakresali svijeća od rata, da se spravom može reći da su profi-piromani i da bi ih trebalo držati pod prismotrom, a i ispitati u vezi svih onih požara što planu svake godine.
Dok se slavi obljetnica HVO-a pripadnici postrojbi se postrojavaju na bauštelama ili farbaju ‘rajska vrata’.
M. Konta.