Ljeta gospodnjega 2025. podno Bašajkovca, okupana u bezbroj jesenjih nijansi, tavori naša mala kasabica. Stisnuta, zgudurena još uvijek čeka neke bolje dane i neke bolje ljude.
Jer, ovi što je vodiše i predstavljaše unazad trideset godina zlo joj učiniše i narod raseliše. U toj vladavini ne bijaše mnogo likova, no svi su bili i ostali okorjeli politički kriminalci.
Kriminalci koji u ime stranke svih pravih Hrvata opljačkaše i upropastiše sve ono što je Livno predstavljalo kao najrazvijeniji i najbolji grad, od Bihaća pa sve do Mostara.
Danas, Livno u rangu nekadašnje Lištice. Devastirano, iseljeno i opljačkano. Kako se bara smanjivala, a broj krokodila rastao, plijena je bilo sve manje.
A onda su se dosjetili banditi lopovski: ima sunca, vjetra i vode. Pa sve to rasharčiše kosookim nemanima, sumnjivim kompanijama, ne libeći se zadirati i u privatne svojine.
Otomanski zulumaši su za njih ‘seke milosrdnice’. Em su ljude prisilili da isele poslje rata, em su im uzrupirali privatnu svojinu. Pošteno, nema šta.
Braniteljima se opet dijeli lova!!!
Po kojim kriterijama i po kojim osnovama?
Tko još od branitelja nije stambeno zbrinut trideset godina od rata?
Na koju sad foru pomažete “zaslužne palitelje svijeća”?
Kako se niste dosjetili da tim novcem omogućite besplatne specijalističke preglede braniteljskoj populaciji, besplatne zubne proteze, bolesnima banje i terme?
Svi smo mi u poznim godinama kada nam pomalo treba veliki servis u zdravstvenim institucijama, malo kojem od nas na pragu šeste decenije i više je do gradnje kuća. Sram vas bilo, lopovi ste prve klase!
Po kojim kriterijima dijelite NARODNI NOVAC odavno je jasno i gluvoprdoj ptici na grani, stranački kadrovi upošljeni na osnovu leptir diploma zgrću sredstva šakom i kapom.
Ostali su prisiljeni čekati u redu jer uvijek ima prečih. Pa se tako godinama čeka bolji internet, krpanje rupa u asvaltu, bolji napon…
Dodije čekanje, ljudi isele, umru tj. presele i – ujeo vuk magarca. Lopova sve više, inflacija poštenih. Sve manje se vjeruje u onu”na mladima svijet ostaje”.
M. Konta
