Zajedničko njihovim biografijama jest to što su podaci o njihovu radu ostali sačuvani u dokumentima zdravstvenih ustanova, a njihova je uloga tek kasnije detaljnije istraživana. I što su podrijetlom iz BiH, odnosno iz Mostara i Livna
Mostarski liječnik dr. Ante Merdžo tijekom Drugoga svjetskog rata bio je na čelu Bolnice za zarazne bolesti u Zagrebu. U ratnim godinama u toj su ustanovi liječeni brojni pacijenti, među njima ratna siročad, djeca s Kozare i Židovi izloženi progonu.
Rad bolnice u ratnim godinama istraživao je Židov Marko Danon, čijeg je oca spasio kardinal Stepinac. Na temelju bolničke dokumentacije, arhivske građe i ranije objavljenih svjedočanstava rekonstruirao je dio rada bolnice, njezinih liječnika i pacijenata.
U tom su istraživanju posebno važni podaci o djeci s Kozare. Nakon ofenzive na Kozari 1942. godine deseci tisuća, uglavnom Srba, bili su zarobljeni i deportirani, a djeca su odvajana od roditelja i upućivana u različite logore, prihvatilišta i ustanove. Dio djece stigao je i u Zagreb, gdje su trebala liječničku i svaku drugu skrb. Podaci o njihovu zbrinjavanju dio su šire dokumentacije o ratnom radu bolnice koja danas nosi naziv “Dr. Fran Mihaljević”.
Danon je pregledom bolničkih zapisa rekonstruirao i popis od 195 Židova koji su tijekom Drugoga svjetskog rata liječeni u Merdžinoj Bolnici za zarazne bolesti. Uz njihova imena sačuvani su podaci o godinama rođenja i datumima liječenja.
Danon je u istraživanju zaboravljenih biografija otkrio i humanost Bogoljube Jazvo, rođene Livanjke i redovnice Družbe sestara milosrdnica. Tijekom Drugoga svjetskog rata bila je upraviteljica Bolnice sestara milosrdnica u Vinogradskoj u Zagrebu. Dokumenti i svjedočanstva koje je istraživao Danon otkrivaju njezino djelovanje u zbrinjavanju i liječenju Židova kojima je prijetio progon.
Danonova istraživanja pridonijela su rekonstrukciji njezina humanitarnog djelovanja. Priča sestre Bogoljube tek je posljednjih godina dobila i javnu zahvalnost: postavljena joj je spomen-ploča, snimljen je dokumentarni film, a u rodnom Livnu podignut joj je spomenik.
Merdžo i Jazvo nisu djelovali u istoj ustanovi, ali su imali slične ratne uloge. Merdžo je bio liječnik i ravnatelj Bolnice za zarazne bolesti, dok je sestra Bogoljuba kao redovnica upravljala Bolnicom sestara milosrdnica. Zajedničko njihovim biografijama jest to što su podaci o njihovu radu ostali sačuvani u dokumentima zdravstvenih ustanova, a njihova je uloga tek kasnije detaljnije istraživana. I što su podrijetlom iz BiH, odnosno iz Mostara i Livna.
Danonovo istraživanje pritom pokazuje koliko bolnička dokumentacija može biti važna za razumijevanje ratnog razdoblja. Uz podatke o radu zdravstvenih ustanova omogućuje identifikaciju pacijenata, praćenje njihova liječenja i, kada postoje dodatni izvori, rekonstrukciju njihovih kasnijih sudbina. U slučaju Bolnice za zarazne bolesti među takvim su pacijentima bili Židovi, ratna siročad i djeca s Kozare.
Podaci o dr. Anti Merdži, sestri Bogoljubi Jazvo i njihovim pacijentima tako povezuju povijest medicine s poviješću progona i stradanja tijekom Drugoga svjetskog rata. Njihove biografije, kao i popisi pacijenata sačuvani u bolničkoj dokumentaciji, dio su građe potrebne za potpunije istraživanje tog razdoblja. Danonova otkrića o spašavanju Židova i srpske djece s Kozare u Zagrebu barem djelomično razbijaju stereotipe o Drugome svjetskom ratu. Svjedoče da su postojali ljudi koji su, po cijenu vlastite sigurnosti i života, spašavali one koje nisu poznavali, ne pitajući kojoj vjeri ili narodu pripadaju. Sestra Bogoljuba, doktor Merdžo, liječnici Klinike za zarazne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” i Bolnice sestara milosrdnica ostaju svjedočanstvo da se Hipokratova zakletva i vjera u čovjeka najviše potvrđuju onda kada je najteže. Tada liječnik ne liječi “njihove” i “naše”, nego čovjeka.