Uvoz stranih radnika u Hrvatsku postao je vrlo unosan biznis, a tržište je potpuno neregulirano, upozoravaju sindikati i neki poslodavci. Dok iz nadležnog ministarstva poručuju da se radi o vrlo malom broju slučajeva, u javnosti se sve češće čuju priče stranih radnika koji žive u neljudskim uvjetima, a reketare ih i ovdje kao i u državama iz kojih su pristigli, piše N1.
Rijetki žele stati pred kameru i otvoreno govoriti o uvjetima rada u Hrvatskoj. Nije jednostavno, rade za minimalac i lako su zamjenjivi. Jindra je doašao iz Nepala i još nema definirane planove.
“Dobro je sve“, “Uvjeti na poslu?, “Ok“, “Kada si došao u Hrvatsku?“, “Prije 6 mjeseci, prije sam radio u restoranu u Sisku“, “Kakvi su ljudi?“ “Uglavnom dobri, ali neki baš i ne“, “Žele pokrenuti svađu?“ “Ne baš u tom smislu, ali..“, “Govore ružne stvari?“, “Da“, “Hoćeš li ostati ovdje?“, “Vidjet ću još“.
S Jindrom je možda sve u redu, ali jako puno nepravilnosti prijavljuju baš radnici iz Nepala. U sindikatu kažu – uvjeti u kojima neki žive i rade su katastrofa, spavaju na betonu i griju se otvorenom vatrom.
“Ja sam bio u nekim mjestima gdje ti ljudi žive. Prvi puta sam se osobno ispričao što im moja država dozvoljava da tako žive. Žiuve u kućama bez vrta na propuhu, apsolutno neuređen vlažan prostor…“, kazao je Mario Iveković, iz Novog sindikata.
poster
A taj smještaj im još i naplaćuju. Rade i po dva posla, ujutro građevinu navečer dostavu, a primaju jedan minimalac. U zemljama iz kojih su došli dizali su kredite, i to ne u bankama, da bi došli u Hrvatsku.
“Nepalci plaćaju 10 000 eura da bi došli tu i onda rade 14 sat dnevno svaki dan i subotom za 560 eura. Oni to nikad neće vratiti i to je to moderno ropstvo, egzistencijalno ropstvo. Brzo je naše podzemlje prepoznalo ovo tržište“, dodao je Iveković.
A kako je tržište regulirano i tko ga nadzire? Onaj tko želi uvoziti radnike treba otvoriti tvrtku i donijeti potvrdu o nekažnjavanju. Ništa previše komplicirano, pa se broj agencija posljednjih godina utrostručio.
“Ne smiju imati pravomoćne presude, obavezna davanja pravila su jasna za sve i moraju imati najmanje zaposlenog jednog hrvatskog državljanina“, objasnio je Ivan Vidiš, savjetnik u kabinetu Ministra rada i mirovinskog sustava RH, što trebaju zadovoljiti agencije.
Nadzor provodi Državni inspektorat iz kojeg poručuju da ne rade razliku između domaćih i stranih radnika, ali da su po osnovi ne prijavljene radne snage iz trećih zemalja prošle godine ulovili 526 radnika, a u od kazni u proračun pospremili oko pola milijuna eura. Najčešće su povrede prijava na mirovinsko osiguranje, neizdavanje ugovora o radu, zapošljavanje bez dozvole za rad, prekovremeni rad i slobodni dani, neisplata minimalne plaće…
Vlasnik Agencije koja radi isključivo s Filipincima kaže da na tržištu ima svega i svačega jer se ogromna potražnja, a onda i ogroman uvoz radne snage iz inozemstva Hrvatskoj jednostavno dogodio.
“Treba postrožiti rad agencija i pojačati nadzor. Primjerica na Filipinima kada otvarate agneciju to traje godinu dana, morate proći edukaciju, dobiti sve dozvole i one vam traju četiri godine, a u bilo kojem trenutku može biti opzvana ako se ispostavi da ste nešto radili suprotno propisima”, kazao je Stjepan Jagodin, iz agencije Pinoy 385.
U Hrvatskoj pak, po već uhodanoj praksi, zatvorite jednu, otvorite drugu tvrtku i nastavite po starom. Sindikati kažu da se Vlada jednostavno ne želi baviti ovim problemima kako ne bi ugrozila priljev radne snage koji je neophodan. Stoga najavljuju da će postupanje prema stranim radnicima u Hrvatskoj prijaviti nadležnim međunarodnim institucijama.
